Tim Blume - Kraj univerzuma (jul/avgust 2022)
-Sadrži uznemirujuće scene. Za lakše praćenje i razumevanje pročitati "Tim Blume" (prvi deo)
----------------------------------
(15.07.2022 god)
----------------------------------
(15.07.2022 god)
Poglavlje 1 - "Plavetnilo među zelenilom"
Prošlo je deset godina odkad je Magnolija ispunila moju želju i pretvorila me u plavu ružu. Moglo bi se reći da se za mene stvari nisu puno izmenile, ali su se zato životi ostalih devojaka značajno promenili, osim činjenice da su i dalje ostale vođe svojih armija. Rea je i dalje u vezi, tačnije braku, sa Arikom, nemaju dece. Amora ima ćerku od devet godina, sina od šest i bebu od dva meseca, udala se ubrzo nakon moje transformacije. Harmoni nije u vezi, ali se zato posvetila aktivizmu, dok je Makena majka trogodišnjeg sina, u vanbračnoj vezi na daljinu. Za ovih deset godina bilo je raznih događaja, kako u magičnom svetu tako i u njihovim privatnim životima, ali su kroz sve išle zajedno i ostale su prijateljice, zbog čega mi je jako drago. Izgleda da je bila bar neka vajda od mog Tima Blume, kad već nije bilo vajde od mene.
Prolećno veče; Amora i njen suprug Mikael napravili su večeru i pozvali ostale, te su nakon večere sedeli u Amorinoj cvetnoj bašti. Makena je sedela i završavala poslove na laptopu, Harmoni se igrala sa njihovim psom, Rea i Arik su sedeli naspram Amore i Mikaela, diskutujući o raznim temama. U jednom trenutku Arik se zagleda u daljinu, duboko se zamislivši.
Rea (primetivši njegovu zamišljenost): ,,Nešto te muči?" Arik (i dalje gledajući u daljinu): ,,Uskoro će deset godina od Lilitine smrti. Baš je brzo prošlo." Amora (tiho): ,,Volela bih da je i ona ovde sa nama, ona nas je spojila i zbog nje imamo moći da pomažemo čovečanstvu... Nedostaje mi." Harmoni (ustade sa travnjaka i približi se): ,, Već smo diskutovali o tome i kažem vam da nema dokaza da je mrtva. Eto, ja ne verujem da je mrtva, živa je." Makena (podigavši pogled sa ekrana): ,,Harmoni, i ja bih to volela, ali budimo realni; još od tog dana kada smo je poslednji put videle nema ni Magnolije ni nje, kao da su isparile! Nema drveta, nema Lilit, nema ničega u parku! Naše drveće je ostalo i raste, ali Magnolije nema." Rea: ,,To ni meni nije jasno, gde je nestalo drvo, Magnolija je rekla da će postati obično drvo. Rekla sam vam već svoju teoriju za Lilit - ostavili smo je tamo i ona se ubila, izjeda me krivica što je nismo nekako naterali da pođe sa nama... Brate, zbog ovakvih stvari mrzim što ne mogu da vratim vreme, koji đavo smo je ostavili samu?!" Mikael: ,,Da se to desilo, onda bi ostalo telo i neko bi javio da je pronađen leš. Možda njen nestanak ima veze sa magijom?" Amora (pogleda ga): ,,Tražile smo i Magnoliju i nju, zaista nije ostalo ništa. Sve naše armije su pretražile čitave kontinente, tako da je moguće da si u pravu." Harmoni (namršti se): ,,Ja ću verovati da je živa, gde god da je." Makena: ,,Pomen je za dva dana, isplaniraću da završim poslove ranije da bih stigla na vreme." Amora: ,,Oh, moram da vidim kako da se organizujem za bebu, ne bih da ostane sama..." Mikael: ,,Biću ja kod kuće, slobodno idi. (poljubi je u obraz) Ova dva meseca si dovoljno brinula oko nje, mogu malo i ja da je pričuvam."
Harmoni: ,,Ja sutra putujem u glavni grad, imamo skup za zaštitu vode od smeća i otpadnih voda, stanje vode se svake godine sve više pogoršava... Stići ću do prekosutra popodne, obećavam." Rea: ,,Šta bi sa botaničkom baštom, hoćeš li stići da ideš tamo sa grupom?" Harmoni (sedne na slobodnu stolicu do njih): ,,Da, idemo tamo posle skupa. Kažu da ima nekih vrsta kojih nema nigde u svetu, iskoristiću da odem pošto je već blizu." Amora: ,,Obavezno slikaj cveće, mnogo volim cveće! Ako bude lepo otići ću i ja prvom prilikom. (smeh)" Harmoni (nasmeši se): ,,Nisam sklona krađi, ali za tebe ću da prokrijumčarim neki pelcer ili saksiju sa cvećem. (smeh)" Rea (zaintrigirano): ,,Ima li tamo i... hm... nekih određenih zelenih biljaka sa umirujućim dejstvom? (namignu) Znaš na koju biljku mislim." Makena (zakoluta očima): ,,Da li ćeš ikada odrasti? (smeh) Nema kanabisa u botaničkim baštama, žao mi je što moram da te razočaram." Rea (tobože se razočara): ,,Eh, šteta. (pali cigaretu) Pa dobro, onda će poslužiti i ove cigarete. (pruža Ariku) Hoćeš ti?" Arik (pogleda je): ,,Rea, to ti neće pomoći da brže zatrudniš, baš naprotiv. Čak sam i ja prestao samo da što pre dobijemo prinovu." Amora: ,,Nema to veze sa tim, Arik, mada..." Rea (pogleda ih popreko): ,,A ne, moje životne navike nemaju veze sa nedostatkom prinove, jednostavno nas neće. Doći će i to vremenom... Valjda. Nadam se. (otpije gutljaj piva) Sve u svoje vreme." Amora: ,,Bližimo se četrdesetima, biće sve teže kako vreme odmiče i rizik se povećava..." Rea (pogleda je): ,,Sve u svoje vreme, Amora, nigde ne žurimo. (nervozno) To nije trka, nema tu ispravnog i pogrešnog vremena, samo polako." Makena (pogleda na sat): ,,E pa, društvo, vreme nam je da se rastanemo. Videćemo se prekosutra u parku. (ustaje) Idem da me ne čeka dadilja, taman sam završila sve poslove oko knjigovođstva." Rea (Harmoni): ,,Lepo se provedi na putovanju i želim ti da i ti nađeš srodnu dušu tamo. (namignu) Ti si jedina od nas koju Amorini kupidoni nikako da bocnu, stalno im bežiš! (smeh)" Harmoni (smeh): ,,Ako bude prilike, neću im se opirati. (smeh) Sumnjam da ću tamo naći osobu sa kojom bih mogla da ukrotim svoju avanturističku prirodu, ali hvala na lepim željama." Amora (pruža Makeni posudu): ,,Odnesi kolače malom medenjaku, ima tu nekoliko vrsta koje on voli." Makena (nasmeši se uzima posudu): ,,Stalno priča da ti praviš najbolje kolače, kaže da su bolji od onih iz poslastičarnice. Hvala ti." Amora: ,,Nema na čemu, sledeći put nemoj da ga ostavljaš sa dadiljom, slobodno ga povedi. Trebalo bi da provodite što više vremena zajedno u ovom periodu." Mikael (Amori): ,,Amora, znaš da je Makena dosta zauzeta oko firme, to troši puno energije." Makena: ,,Ne, u pravu je, kamo sreće da mogu sve da uklopim, a vreme prolazi. Bilo kako bilo, za dva dana ćemo se videti, posle pomena dođite kod mene na večeru, dogovoreno?" Svi uglas: ,,Dogovoreno!"
Kasnije te večeri, Rea se presvukla i pripremala za spavanje, čekajući Arika da dođe u spavaću sobu. Pošto nije došao ustala je da ga potraži, našavši ga na terasi ispred kuće kako zamišljeno gleda ispred sebe.
Rea (prilazi mu): ,,Opet te muče misli o tome? Znaš da nisi kriv, a i da jesi - svi smo isto odgovorni, svi smo otišli tog dana." Arik (pogleda je): ,,Uvredio sam je kada smo bili kod Kataleje na planini, uvredio sam je u kafiću, posekla se zbog mene, odrekla se moći zbog mene... Ja sam idiot, kriv sam za njenu smrt. Nisam hteo da je povredim, nisam stigao ni da se propisno izvinim. Izjeda me krivica svih ovih deset godina, a nema načina da to ublažim. Voleo bih da mogu da učinim nešto." Rea (privi se uz njega): ,,To je najveći problem kod nečije smrti, uvek imaš osećaj da si nešto pogrešio i da si nešto propustio, a nema načina da se to više ikada promeni. Sigurna sam da ni Lilit ne bi želela da iko ima osećaj krivice zbog nje, mada shvatam da se emocije ne mogu kontrolisati. (pogleda ga u oči) Ali ti si živ, moraš da nastaviš dalje. Ona je i dala svoje moći da bi ti bio ovde, da budeš sa mnom i da nastaviš da živiš. Ovako ne činiš uslugu ni njoj ni sebi, moraš da se trgneš iz toga jer ćeš ovako zauvek biti nesrećan." Arik (spusti glavu): ,,Znam, pokušavam. Nadam se da ću jednog dana i uspeti da budem bolje."
Narednog jutra su svi krenuli na svoje poslove, a Harmoni je krenula na put. Završila je sve oko kampanje do četiri sati popodne, a onda je krenula u botaničku baštu sa ostalim aktivistima iz grupe. Bila je to velika staklena bašta sa različitim biljkama iz svih krajeva sveta, uglavnom je preovladalo zelenilo sa ponekim šarenim cvetom ili jarkom bobicom na nekim biljkama, dok je kristalno plavo nebo bojilo staklenu površinu plafona. Vodič im je predstavljao biljke i govorio ponešto o svakoj, tako su išli kroz sve prostorije. Ostala je poslednja prostorija, nešto udaljenija od drugih.
Vodič: ,,U ovoj zasebnoj prostoriji videćemo čudo prirode, cvet zbog koga su nam dolazili naučnici iz različitih delova sveta, ali nisu uspeli da odgonetnu tajnu njenog postojanja. Jedan od biologa je otkinuo list cveta i iz tog mesta je potekla krv, te otada jako pažljivo postupamo sa cvetom, samo naša Magdalena sme da prilazi cvetu i neguje ga. Cvet je nađen u našoj zemlji, pažljivo prenesen i ovde se sa velikom pažnjom odnosimo prema njemu, tako da bih vas zamolio da držite udaljenost kada vas Magdalena povede unutra. Zanimljivo je i to da je zadržao istu formu već godinama, ne raste u visinu i ne pojavljuju se novi cvetovi, niko nije uspeo da sazna išta o njemu i odkud krv u žilama cveta. Sada će vas naša volonterka Magdalena, koja se stara o cvetu, povesti u kratki obilazak."
Iz prostorije izađe devojka od oko trideset godina, svilenkaste guste kose ciklama boje do ramena, grandiozno hodajući u svojoj pink-beloj odeći. Bez zagledanja u Harmoni i ostatak grupe pozva ih da uđu u prostoriju. Harmoni je ushićeno čekala da vidi taj čuveni cvet oko koga se vodi toliko polemike, pitajući se zbog čega je taj cvet baš toliko poseban i da li je uopšte moguće da jedan cvet privuče toliko naučnika i biologa na jednom mestu, a da pritom ni jedan od njih ne zna ništa o njemu. Mali komadić plavetnila je ostavi bez reči, shvativši odgovore na sva ta pitanja.
Magdalena se obrati grupi: ,,Ovo je ruža kakve nema nigde u prirodi - plava ruža."
Poglavlje 2: Pod staklenim zvonom
Neko iz grupe pomalo razočarano reče: ,,Oh, pa to je samo ruža! Ja sam očekivao nešto stvarno posebno." Devojka iz grupe: ,,Ali, vidi kako je plava! Nikad nisam videla plavu, videla sam crvene, bele, roze i žute, ali nisam videla plavu. (fotografiše je) Ima li negde da se nabavi ovakva?" Magdalena: ,,Ne, ovo je jedini primerak na svetu." Čovek iz grupe: ,,Hej, ovde piše da je doneta iz našeg grada! Čudno kako nisam čuo ništa o tome." Druga devojka: ,,Ni ja. Kada je doneta?" Magdalena: ,,Sutra će biti tačno deset godina."
Harmoni zadrhta, pogleda u ružu i priseti se događaja od pre deset godina, te nesvesno izgovori "Lilit", iako je znala da ovaj cvet verovatno nema veze sa mnom, jednostavno su je ponele emocije. Ostali iz grupe nisu reagovali na to, ali ju je zato Magdalena pogledala svojim očima zelenim poput lišća, i tada su im se pogledi sreli. Dok su ostali izlazili iz prostorije, Magdalena je zadržala Harmoni nežno je uhvativši za ruku.
Harmoni (pogleda u nju): ,,Izvinjavam se ako sam nešto pogrešno rekla... Znate, Lilit je bila moja prijateljica koja je preminula pre deset godina, volela je ruže i plavo joj je bila omiljena boja, pa sam je se setila i... (zaplače) izvinjavam se. Sutra joj je pomen, pa sam malo emotivnija." Magdalena: ,,Harmoni, Lilit nije mrtva, pretvorila sam je u ružu. (pokazuje ka mojoj cvetnoj formi) Evo je, ovo je ona. Brinem o njoj već deset godina, uzela sam ljudski oblik da je neko ne ošteti. Jedna budala je otkinula list za ispitivanja dok nisam bila prisutna, nisam nikom od njih dozvoljavala da išta uzmu od nje da se to ne ponovi. Nije joj falila ni latica sa glave, ako mogu da se tako izrazim." Harmoni (zapanjeno): ,,Magnolija?! Vi ste celo vreme bile ovde?! Znate li koliko smo brinule?! Zašto je pretvorena u ružu?" Magdalena: ,,Sama je htela da je pretvorim u ružu, ovo je bilo jedino mesto gde će biti sigurna. Želela sam da stupim u kontakt sa vama, ali nisam smela da se udaljavam od Plave Ruže, kažem ti da je bilo previše njih koji su želeli da dođu do njenih listova i latica, ili pak do kapi krvi. Mislim da je krajnje vreme da je vratimo kući, sve što vreme više prolazi sve je više posetilaca i to ne može biti dobro. Biće mi potrebna tvoja armija vila da odvedemo Lilit kući." Harmoni: ,,Dobro, ostaću večeras da uzmemo Plavu Ružu. Zar neće primetiti da je nestala? Ti imaš moć, čudi me da nisi uspela da je sama uzmeš." Magdalena: ,,Pokušavala sam, ali ni uz moć ne mogu ovo da izvedem sama. Lakše je bilo doneti je nego je izvući odavde, a što se tiče toga da li će primetiti... Smisliću nešto. Bitno mi je samo da si tu. (nasmeši se) Odlično ste vodile svoje armije svih ovih godina." Harmoni (osmeh): ,,Trudile smo se. Znaš, mislila sam da si starija od nas, uvek sam te doživljavala kao neku stariju damu." Magdalena: ,,Recimo da drvo može posedovati mudrost bez obzira na svoju starost - mi samo upijamo informacije iz sveta oko nas. Uostalom, drvo je zasađeno dok ste bile deca, a moja sadnica je imala dve godine, to znači da sam osam godina mlađa od vas pet." Harmoni (blago se zacrvenevši): ,,Moram da priznam da mi se jako dopada tvoja ljudska forma, nadam se da se nećeš ponovo pretvarati u drvo iako volim drveće. (pogleda u vodiča koji je zvao da se svi okupe) Oh, moram da krenem, reći ću im da se neću vraćati autobusom sa njima već da ću malo ostati, taman da se teleportujem u svoj vilinski svet i spremim plan zajedno sa njima." Magdalena: ,,Čekaću te ovde večeras."
Kada je poslednji radnik (osim Magdalene) otišao kući, ona tiho uđe u prostoriju sa Plavom Ružom, stavi biljku u saksiju i pažljivo je preda jednoj od Harmoninih vila, a zatim stavi seme u zemlju i obrati se Harmoni: ,,Ubrzaj rast cveta kako bi pomislili da je sve u redu, da ne primete da fali." Harmoni: ,,Ovo nije plava ruža, zar ne? Primetiće da nije isti cvet. (ubrza rast cveta moćima) Ovo je više ljubičasta nego plava, primećuje se razlika." Magdalena (nakapa mastilo pored ruže): ,,Ovo je sorta Blu Mun, po kojoj je Lilit stvorila Tim Blume i svoj identitet. (ruža upija mastilo) Biće dovoljno plava neko vreme, posle će možda pomisliti da je izgubila boju." Harmoni (moćima učini da cvet upije više boje do odgovarajuće nijanse): ,,Tako. Sreća što što su mi ostale moći od vilinske garde, pa mogu da imam uticaj na biljke. Valjda će uspeti." Magdalena: ,,Odnesite saksiju u vilinski svet, ja ću izaći na glavni izlaz pored čuvara i kamera da vide da ne nosim ništa kako me ne bi jurili zbog krađe, ako ovo možemo nazvati krađom pošto sam ja i donela cvet ovde, a onda ti Harmoni dođi po mene i zajedno idemo nazad kući." Harmoni (klimnu glavom): ,,Dogovoreno."
Magdalena izađe kroz glavnu kapiju, otvoreno pokazujući da ne nosi ništa u rukama, te užurbano krenu da se nađe sa Harmoni. Krenule su autobusom u grad, sve vreme držeći saksiju u neprovidnoj plastičnoj kesi, pazeći da je ne obore. Što se mene tiče ne bi bila velika šteta ni da su je bacile negde, ali znam da to sebi ne bi oprostile, pa nisam htela da smetam i ćutala sam, kao i ovih predhodnih deset godina.
Narednog dana su se svi okupili u parku, Harmoni je došla na kraju. Amora (videvši je): ,,Taman sam pomislila da nećeš stići... Da li je sve bilo u redu na putu?" Harmoni: ,,Da, srela sam jednu osobu tamo." Rea (radosno): ,,Opa, pa zar su kupidoni već uslišili moje želje?! Kad ćemo da upoznamo tog srećnika ili srećnicu?" Harmoni (zacrveni se): ,,Ne, ne u tom smislu... (prilazi Magdalena sa kesom u rukama) Ovo je Magdalena." Rea (i dalje veselo, prilazi Magdaleni): ,,Veruj mi na reč, Harmoni je divna osoba, nisi pogrešila u odabiru. Malo je opsednuta prirodom, ali to joj daje poseban šmek. Ako i ti voliš prirodu onda ste savršen par, stvarno, a i lep ste par ovako vizuelno." Harmoni (zacrvene se još više): ,,Rea! Ovo je nešto bitno, nema veze sa ljubavlju ili vezom! Magdalenu već svi vrlo dobro znate od ranije." Makena (začudi se): ,,Kako to? Nikad se nismo srele ranije." Magdalena: ,,Zato što me nikad nisi videla u ovoj formi, Makena." Makena (začuđeno): ,,Sad sam zbunjena - ko si ti? Tvoj glas mi je nekako poznat i... (stavi ruku preko ustiju) Magnolija?!!!" Rea (trgnu se): ,,Magi?! Pa ti si mlađa od nas! Znači, ja sam ladno slušala naređenja od tinejdžerke, neverovatno!" Amora (blago): ,,Magnolija, jesi li to stvarno ti?" Magdalena (klimnu glavom): ,,Da. U ljudskoj formi sam Magdalena, u formi drveta sam Magnolija. I da, Rea, mlađa sam, znala sam da će ti to privući pažnju." Arik (poskoči i obrati se Magdaleni): ,,Gde je ona? Da li je živa?!" Magdalena: ,,Na neki način. (spušta kesu dole i vadi saksiju sa ružom) Evo je." Arik (uzima saksiju, devojke se približiše): ,,Zašto je pretvorena u ružu?! Šta se desilo?" Magdalena: ,,To je bio jedini način da je zadržim u životu, tako je želela. Nije bilo vremena da vas obavestim o tome kako ne biste brinuli, morala sam da je odnesem na sigurno u što kraćem roku." Arik (potreseno): ,,Ovo je kao da je mrtva... Zauvek će ostati ovako?" Magdalena: ,,Može da se vrati u ljudski oblik, ali ja je ipak ne bih dirala. Biće u redu, pazim je već godinama. Bojim se posledica ako je vratim u pređašnji oblik pa ne bih da rizikujem." Amora (uzima saksiju): ,,Nikad nisam videla ovako plavu ružu... Nije ni čudo što je Lilit bila opsednuta njima, predivne su. (pogleda u Harmoni) Kada sam rekla da doneseš neki cvet nisam verovala da ćeš doneti Lilit." Makena: ,,Pa, s obzirom da Lilit tehnički nije mrtva, onda ne moramo više držati pomen, videćemo šta ćemo dalje. Za početak idemo kod mene, spremila sam večeru. Magno... Pardon, Magdalena, pođi sa nama, ti si deo nas i naše ekipe." Magdalena: ,,Biće mi čast da vam se pridružim."
Nakon večere su sedeli u dnevnom boravku, tu se nalazio i Makenin sin sa kojim se Amora igrala dok nije zaspao, te ga Makena odnese u sobu, a oni su nastavili da pričaju. Arik je uzeo tek nekoliko zalogaja, ustao je ranije od stola i seo naspram saksije sa ružom, tiho gledajući u nju. Ostali su diskutovali o tome šta se dešavalo i šta im je činiti, povremeno pogledavši u njegovom pravcu. Tiho je govorio: ,,Nisam siguran da li me čuješ, moj um jednostavno ne može da prihvati činjenicu da si to ti... Navodno si živa, ali ja nemam takav osećaj, osećam se kao budala što pričam sa cvetom... Sve ove godine sam nosio tu neku krivicu u sebi, ne verujem da to mogu ovako da ispravim, ti sigurno ne možeš da me čuješ."
Jedna od spoljašnjih latica sa mog cveta se otkinu i pade, time uznemirivši Arika koji je odmah pozvao Magdalenu, nadajući se da nije ništa ozbiljno. Magdalena (zabrinuto): ,,Nikada do sada joj nije opala latica, nešto nije u redu. (uzima saksiju) Izgleda da ću morati da je sklonim od ljudi na neko vreme, pravi je introvert čak i u ovoj formi." Arik: ,,Ja sam kriv, rekao sam nešto pogrešno..." Magdalena: ,,Smiri se, Arik, nisam ni sigurna da može da te čuje. Verovatno joj samo smetaju uslovi, moram da je presadim u drugu saksiju. Razumem ja te stvari, i ja sam bila biljka više od pola svog života." Rea (stavi Ariku ruku na rame): ,,Daj sebi vremena. (poljubi ga u obraz) Molim te." Harmoni: ,,Vidite da sam bila u pravu, drago mi je zbog toga." Amora: ,,Gledajte to sa vedrije strane - ako izuzmemo naše svakodnevne misije, više nema onih velikih neprijatelja koji žele da unište svet. Polako će se sve vratiti na svoje, neće biti većih trzavica u narednom periodu." Makena: ,,Nadamo se." Magdalena: ,,Za ovih deset godina nije bilo problema, nadam se da će tako i ostati."
Poglavlje 3: Nova lica u kraju
Magdalena je ostala kod Harmoni, zajedno sa njom i ja. Smestila se u gostinjsku sobu veselih boja, a saksiju su stavili pored prozora. Zatvorila sam svoje latice i otišla na počinak, baš kao i Magdalena koja je čvrsto utonula u san.
U toku noći se na nebu počeše komešati različite boje, osećala se teška energija. Otvorih latice, a ubrzo se i Magdalena trgnu iz sna i priđe prozoru, zadrhtavši pred prizorom. Još dve latice sa mog cveta padoše na zemlju, dodatno je uznemirivši. Tiho je prošaputala: ,,Ovo ne može biti dobro. Nešto se ponovo sprema."
Boje su ubrzo nestale i sve se vratilo u pređašnje stanje, ali ne i Magdalena, ona nije mogla ponovo da zaspi, strepeći da je ovo bilo upozorenje na buduće probleme.
Jutro; Harmoni i Magdalena doručkuju. Harmoni: ,,Jesi li mogla da se naspavaš?" Magdalena: ,,Jesam do oko polovine noći. Jesi li ti noćas videla one boje na nebu?" Harmoni: ,,Ne... Misliš, kao polarna noć?" Magdalena: ,,Ima sličnosti, ali ovde je bilo bljeska nekoliko boja. Čula sam jednom priču o tome, uopšte mi se ne dopada simbolika toga." Harmoni (zabrinuto): ,,Kakvu priču?" Magdalena: ,,Navodno, negde u Sunčevom sistemu žive tri brata i dve sestre, jako su moćni i u stanju su da unište i čitavu galaksiju. To je samo glasina, ali verujem da gde ima i dima ima i vatre." Harmoni: ,,Da li su moćniji od Gliča, Seline, Kataleje i Inferna?" Magdalena: ,,Svaki od njih je ponaosob moćniji od svih njih zajedno." Harmoni (trgnu se): ,,Oh, zaboga, ne bih volela da se kačimo sa njima ako je to istina. Znaš li još nešto o njima?" Magdalena: ,,Ne sećam se previše, bilo je davno kada sam čula tu priču. Hajde samo da se nadamo da nikada nećemo saznati." Harmoni (klimnu glavom): ,,U pravu si, bolje je da nikada ne saznamo."
Za to vreme, u nenaseljenom delu planete; Letelica u obliku diska spušta se na livadu, oteravši uplašene životinje koje bi se našle u blizini. Velika vrata letelice se otvaraju. Izlazi devojka lila kože, jarko ružičaste kose sa bob frizurom, obučena u pastelnu odeću svetlo plave, ružičaste i ljubičaste boje. Čizme su joj bile pola u plavoj, a donja polovina u ružičastoj, šorc svetlo plave boje, rukavice do lakta u roze boji, a gornji deo dugih rukava bio je mešavina boja, odvojen dvema valovitim linijama, počevši od gornje plave, tanke ljubičaste linije, sve do ružičastog dela do ruba. Na vratu joj se nalazila neupadljiva kolar ogrlica sa deltoidom.
Devojka pogleda oko sebe i razočarano reče: ,,Opet smo došli u neku bestragiju! Kakva je ovo planeta?"
Izašao je visoki i snažan mladić narandžaste kože, crne brade i kose podignute u vis u formi cveta. Nosio je crni plašt, zlatne pantalone sa tamnoplavim prekrštenim linijama na kolenima, cipele i torzo su mu bili ukrašeni tamnoplavim cik-cak linijama koje su predstavljale munje. Ruke su mu bile okovane u masivno zlato sve do laktova, a torzo mu je bio otkriven kao što je ranije imao i Inferno. Pogledao je u nju i rekao: ,,Koliko smo puta prošli iznad Zemlje a ti i dalje ne možeš da zapamtiš? Koliko planeta sličnih ovoj postoji u Solarnom sistemu pa da ti to predstavlja toliki problem, gospođice Helija? Glupa si." Helija (uvređeno): ,,Ja glupa? Ko prošle nedelje nije prepoznao Saturn, ti ili ja?!" Glas iza njih: ,,Helija, Voidere, prestanite sa svađom, kao deca ste. Došli smo ovde zbog ozbiljnog posla."
Izašla je druga devojka, skroz kratke tamno-zelene kose, obučena u laganu žutu raskopčanu košulju 3/4 rukava ispod koje se nalazio crveni nisko sečeni top, na vratu joj se nalazila crvena marama, pantalone su bile braon boje, cipele crvene sa žutim rubovima. Njena koža bila je svetlo zelene boje.
Voider: ,,Feris, došli smo na onu planetu koju baš i ne voliš. Vidi, sve vrvi od života." Feris (strese se): ,,Užasno... Pogledaj ovu travu i drveće... Kako neko može da živi na ovoj planeti? Ja bih to malo sredila." Treći po starešinstvu, Koldhart, umeša se u razgovor: ,,Ne ako se ja pitam. Ja sam na ovoj planeti bio pre tebe."
Koldhart je mladić svetloplave kože, bele duge kose, obučen u komfornu plavu i belu odeću i ogrnut tamnoplavim plaštom. Pantalone su mu plave, cipele bele, a na vratu nosi usku platnenu oglicu u plavoj boji.
Koldhart: ,,Savršeno mesto za večiti led." Feris: ,,Ne, nego za meteore i stene!" Najmlađi od trojice braće, Radion, doskakuće do njih i reče: ,,Ne, sad je red na mene da se poigram sa ovom planetom, vi ste imali svoje prilike."
Radion ima crvenu kožu, kosu ima samo u prednjem delu i ona oformljava dva crna roga, od odeće nosi crvene pantalone sa visokim strukom, mrežasti kratki top sa dve braon aplikacije u obliku cveta, braon-crvene cipele sa platformom i štiklom, na rukama mu se nalaze dve braon narukvice u obliku cveta.
Helija: ,,Radite šta hoćete sa njom, možda je neće ni biti kada ja završim sa stvaranjem novih zvezda, kometa i planeta." Voider: ,,Pih, neće biti ni tih tvojih drangulija posle mog plana." Helija (pogleda ga popreko i napući usne): ,,Ti si psihopata, veći psihopata od svih nas zajedno." Koldhart: ,,Predlažem da se svako od nas dokaže da je dostojan potpune vladavine nad ovom planetom, svako na svoj način." Radion: ,,Zvuči lako." Feris (zakoluta očima): ,,Tebi je sve uvek lako. Podcenjuješ moć nas koji smo iskusniji." Radion: ,,Ti podcenjuješ moju moć." Feris: ,,To je jedino čime i možeš da se pohvališ u ovom Solarnom sistemu." Radion: ,,Onda ću ponoviti, na svoje veliko zadovoljstvo. Aplaudiraćeš mi." Feris (podrugljivo se nasmeši): ,,Dobro, da vidimo šta ko može."
Reina i Arikova kuća; Arik nezainteresovano menja programe na televiziji, Rea gleda u svoj telefon, pretražujući jednu od društvenih mreža. Naslov jedne od vesti joj je privukao pažnju.
Rea: ,,Meštani različitih delova sveta tvrde da su videli letelicu u obliku diska. (smeh) Izgleda da su nam došli vanzemaljci." Arik (blago se osmehnu): ,,Sigurno. Baš im mi trebamo od ovolikog svemira." Rea: ,,Da li ti veruješ da postoji život van naše planete?" Arik: ,,Ne. To je masovna histerija koja traje tokom istorije, mislim na to da su neki ljudi videli razne letelice. Ljudski um je sklon paranoji." Rea: ,,Ja ipak mislim da tu ima nečeg." Arik: ,,To nikada nećemo znati. (začu se zvono na vratima) Idem da otvorim."
Ispred su bile Amora, Makena, Harmoni i Magdalena (koja je iz nekog razloga ponela i saksiju sa ružom, ne mogu da me puste da se odmorim čak ni sada kada sam cvet), te ih pusti unutra. Pozdraviše Reu pri ulasku u sobu i odmah pređoše na stvar.
Magdalena: ,,Imamo veliki problem." Rea (pridiže se): ,,Kakva se drama sad desila, opet neki smak sveta?" Makena: ,,Vrlo verovatno da će do toga doći." Rea (nasmeje se, ali se onda uozbilji): ,,Ne šalite se, zar ne?" Amora: ,,Da li si čula da je letelica sletela na tlo Zemlje? Ako je Magdalena u pravu, nadrljali smo." Arik: ,,Devojke, smirite se - ljudi stalno pričaju da viđaju takve letelice, još od pamtiveka. To nije ništa novo." Magdalena: ,,Zato što su i ranije dolazili. Možda ne uvek oni, i drugi su posećivali planetu, ali su oni svaki put donosili pustoš i razaranje. Bilo je i onih koji mirno dođu, bez loših namera, i onda odu. Ova petorka pronalazi uživanje u uništavanju, ostali stanovnici galaksije su već trpeli njihovo razaranje na različite načine." Rea (zapanjeno): ,,Čekaj, vanzemaljci postoje?! Voa, to zvuči ludo! Ne mogu da verujem da je to istina, taj koncept zvuči neverovatno!" Harmoni: ,,Neverovatnije od Tima Blume i naših moći?" Rea: ,,Oh... Da. Ponekad zaboravim da je ovo stvarno. Izgleda da sam već oguglala na ovo naše." Magdalena: ,,Pošto vam moći armije neće biti dovoljne da se borite sa njima, onda moramo da vratimo Tim Blume, ali to ne možemo bez jedne osobe. (spušta saksiju na pod) Vreme je da te vratimo u ljudsku formu, Lilit, znam da ovo nije dobra ideja ali nemamo izbora." Arik (zaustavi je): ,,Stani, šta ako burno reaguje kada čuje šta se desilo za ovih deset godina? Neće moći to da podnese." Magdalena: ,,Vodićemo računa, ne možemo da vratimo tim bez njegovog vođe."
Izgovorila je čaroliju i nađoh se sklupčana na podu, u istoj odeći kao pre deset godina. Nesigurno ustah, polako se privikavši da opet stojim na svojim nogama, ne mogu reći da mi je ovo telo nedostajalo. Osetih kako su me devojke stegle u zagrljaj.
Amora: ,,Nedostajala si nam, brinuli smo za tebe. Sve smo pretražili da te nađemo." Ja (tiho): ,,Žao mi je što nisam mogla da vas obavestim da sam i dalje živa, nije bilo prilike. (Magdaleni) U pravu si, njih petoro je sinoć došlo iz svemira, uputili su se ka različitim delovima Zemlje. To su oni, nažalost. (ostalima) Povučena predhodnim iskustvima, dodajem Magdaleni još jednu moć - zaceljivanje, biće nam potrebna, a vi od sada po potrebi možete aktivirati svoje mračne verzije. Te mračne verzije imaju jaku moć, nemam potrebe da vas podsećam koliko je Crna Ruža imala jaku energiju, biće vam potrebno vreme da naučite da kontrolišete te moći i svoje mračne strane - što ste udaljeniji od njih, teže ćete naći balans između svetle i tamne strane." Rea (Harmoni): ,,Eh, sestro, baš nemaš sreće za ovo, ti si glavni dobrica u grupi. Za mene će biti mačiji kašalj. (smeh)" Harmoni: ,,Zar te mračne strane neće biti pretnja po svet?" Ja (odmahnuh glavom): ,,Uloga Crne Ruže bila je da me nauči da velika moć zahteva i veliku odgovornost i kontrolu. Moguće je kontrolisati tu stranu samo ako ne bežimo od nje, mora postajati balans i prihvatanje obe strane. Ljudi nisu satkani samo od dobrih osobina." Makena: ,,Misliš li da ćemo pobediti te... kako već da ih nazovemo... samo sa našim moćima? Magdalena kaže da su jaki." Ja: ,,I jesu, ali nemamo puno izbora. (pogledam u Arika) Da li se i Andor pridružuje borbi?" Arik (klimnu glavom): ,,Naravno, uvek." Ja: ,,Odlično. Sutra ćemo raditi na detaljima, potrebno mi je vreme da se naviknem na ljudsku formu." Amora (pruža mi stolicu): ,,Hoćeš da sedneš?" Ja: ,,Ne, hvala ti, ići ću kući, biće sigurno nezgodno jer me nije bilo godinama - nisam stigla da se javim porodici pre prelaska u cvetnu formu, ko zna kako će reagovati jer me nije bilo tako dugo."
Arik sede na kauč i uhvati glavu obema rukama, Harmoni se oči napuniše suzama, Makena duboko izdahnu, Amora sede na onu stolicu koju mi je pre toga pružila i obrisa suze, Rea se poče kretati levo-desno, otkrivajući nervozu. Plašila sam se da ta njihova reakcija na moju rečenicu može značiti samo jedno.
Ja (zadrhtah i pogledam u Makenu): ,,Desilo se, zar ne?" Makena (klimnu glavom): ,,Da. Žao mi je." Ja (oči mi se napune suzama, ali ne zaplačem): ,,On ili ona?" Makena (setno me pogleda): ,,Oboje. Prvo on, kasnije i ona."
Moje srce se polomilo na komade, te drhtavim glasom izgovorih "Druga Tim Blume moć - naše lokalno groblje" pre nego što se teleportovah u svoje nekadašnje mesto življenja. Magdalena krenu za mnom.
Poglavlje 4: Strah od nepoznatog
Pred kraj seoskog groblja našla sam ono što nikad nisam želela da vidim. Dve drvene krstače, jedna sa nešto iskrzanijim lakom a druga relativno neoštećena, stajale su tamo same, bez spomenika ili drugog obeležja, kao da su te osobe bile sasvim same na svetu. Padoh na kolena, rukama stežući zemlju koja ih je pokrivala, suzdržavajući suze i jauke. Duša mi se kida, ali nikada nisam bila dobra u iskazivanju emocija, zato me sve ove decenije i izjedaju iznutra. Nisam plakala, samo sam sa nevericom gledala u taj simbol hrišćanstva na kome su bila ispisana imena jedinih ljudi uz koje sam ostajala bez obzira na sve nedaće i probleme, dveju najbližih osoba u mom životu. Po prvi put se osetih tako samo, kao da sva moja izolacija i sklanjanje od svih nisu bili ništa naspram ovog osećaja samoće, osetih se kao da sam sada zaista sasvim sama, čak su i glasovi u mojoj glavi utihnuli, a muzika koja konstantno svira negde u podsvesti je prestala u tom momentu.
Magdalena stavi ruku na moje rame i prošaputa: ,,Ispričali su mi da se ovo dogodilo, zato i nisam htela da te vratim, volela bih da sam te ostavila u formi ruže podalje od realnosti." Ja (pogubljeno): ,,Moja transformacija u ružu i jeste odgovorna za ovo. Ja sam kriva za njihovu smrt. Bolje da sam se barem ubila, ne bih morala da gledam ovaj prizor. Ja sam ih ubila svojim nestankom." Magdalena: ,,Znaš da su već bili bolesni i pre toga." Ja: ,,Da, ali im se stanje verovatno pogoršalo nakon toga. Nikad ništa neće biti od mene. Uništila sam toliko puno života." Magdalena (hvata me pod ruku i pomaže mi da ustanem): ,,Idemo tvojoj kući, biću sa tobom dok se ne oporaviš." Ja: ,,Zar ću se ikad oporaviti od krivice što sam ubila dve osobe do kojih mi je najviše stalo? Ja sam monstrum... Sebični monstrum."
Stigli smo do moje kuće. Iako je sama po sebi bila siromašna, sada je delovala još jadnije nego ikada. Primetila sam da neke stvari fale, taman posla da neko ne iskoristi tuđu nesreću da se ovajdi, vole da uzmu ali retko ko pomogne. Životinja više nije bilo, bašta je već zarasla u travu, drveće je izraslo. Unutra je bilo isto tako pusto, puno paučine i prašine. Nisam želela da previše zagledam oko sebe, te se samo dovukoh do svoje nekadašnje sobe i sklupčah se na svom starom dvosedu. Magdalena sede u sobi pored moje, povremeno me pogledavši da vidi da li je sve u redu.
Veče; Makena se kasno vraća iz firme, njen sin je već zaspao. Makena se pozdravi sa dadiljom koja je odmah nakon toga otišla, a zatim tiho uđe u sobu u kojoj je dečak spavao. Prošlo je duže vremena od kad ga je ovako posmatrala, svaki put bi primetila da sve više raste. Imala je osećaj da propušta sinovljevo odrastanje zbog posla, kao da je samo neki prolazni lik u njegovom životu. Iz misli je trgnu video poziv od Ramona, njenog vanbračnog supruga, te brzo izađe iz sobe da ne probudi sina.
Makena (javlja se): ,,Hej, da li je sve u redu?" Ramon: ,,Da, solidno je. Kako napreduje papirologija?" Makena (začudi se): ,,Zar me prvo pitaš za papirologiju, a ne za sina? Papirologija je dobro, hvala na pitanju. (sarkastično)" Ramon: ,,Ja... Predpostavljam da je dobro, čim ne kažeš da ima nešto hitno. Samo hoću da znam kako napreduje posao, evo i ja uveliko radim. Ako nastavimo ovako, za narednih nekoliko godina ćemo sigurno proširiti posao i imati kompaniju umesto firme." Makena: ,,Ramone... Da li je nama stvarno potrebna kompanija?" Ramon: ,,Kako to misliš?" Makena: ,,Da li je taj naš san o kompaniji bitniji od deteta? Propuštamo njegovo odrastanje." Ramon: ,,Koještarije, ti si tu pored njega svaki dan, ne propuštaš ništa. Šta mu fali; ima hranu, ima igračke, ima dadilju." Makena: ,,Nema nas." Ramon: ,,Dobro, znam da sam ja često odsutan zbog poslovnih putovanja, ali zato dolazim za svaki veći praznik, ne propuštam ništa." Makena: ,,Nisi bio tu za njegov prvi rođendan, za treći si stigao dva dana kasnije, o ostalim praznicima i da ne govorimo. Slušaj, moram da mu se više posvetim, neću da odraste sa poremećajem ličnosti zbog nedostatka roditeljske pažnje pa da posle mora celu mladost kod psihologa da sanira ono što ti i ja nismo uradili kako treba." Ramon: ,,Stvarno si dramatična, niko njega ne zapostavlja - on sa tri godine i ne zna ništa o zapostavljanju. Bolje usmeri snagu na posao, taman dok odraste već ćemo uspeti u našoj nameri." Makena (frustrirano): ,,Da, ali čak i tada ćeš opet naći nešto preče od njega. (završi razgovor i skloni telefon sa strane)"
Amora uspava bebu, a zatim dođe do kreveta, leže i nervozno se poče komešati čas na jednu, čas na drugu stranu. Mikael (zabrinuto): ,,Reci mi šta nije u redu." Amora: ,,Šta ako ti novi neprijatelji budu jači od nas? Kada sam se prošli put borila još sam bila neudata, sada već imamo troje dece pa se brinem i za njih. Šta ako oni pobede? (nervozno se promeškolji) Kako ćemo mi da ih pobedimo? Imamo trideset i kusur godina, svaka od nas je opterećena nečim; Lilit je sad u još gorem stanju nego ranije, Makena jedva balansira između posla i deteta, Rea je frustrirana zbog nedostatka prinove, ja sam imala tri porođaja za ovih deset godina, od toga poslednji pre samo dva meseca - još se nisam ni oporavila do kraja! Harmoni se dobro drži zbog joge i balansirane ishrane, ali i njena vitalnost je manja nego ranije. Kako ćemo mi da pobedimo neke vanzemaljce koji imaju ogromnu moć i nikad ne stare? Mi smo ljudska bića, starimo. Ni Arik nije više mladić, i njega može da izda snaga, a tek nas koje smo slabije od njega." Mikael: ,,Ako se niko ne suprotstavi tim neprijateljima, onda će sigurno pobediti. Ovako će barem imati otpor. (poljubi joj ruku) Tim Blume je najjača sila koja može protiv njih." Amora: ,,Dobro, to si u pravu, ali kako da se koncentrišemo kad stvari nisu kako treba? Evo, iskreno, ja paničim. Sigurna sam da i njima nije svejedno, iako još ne znamo kako ti neprijatelji izgledaju, šta im je cilj i kakve su im moći. Navodno mogu da unište galaksiju - kolika li im je ta moć? Mi nemamo tolike moći." Mikael: ,,Izgleda da nema drugog izbora, nadam se da ćete uspeti da izađete kao pobednici i iz te borbe. Ja sam tu za decu i ako nešto ovako zatreba, kamo sreće da mogu da pomognem i u borbi." Amora (poljubi ga u obraz): ,,Znači mi i ovo. Potrudiću se da ne uspaničim ostale, nadam se da ću se i ja koncentrisati na borbu."
Narednog dana sam ih odvela do letelice, očekujući da braća i sestre neće biti u njoj. Bili smo u pripravnosti neko vreme, a onda smo se teleportovali unutar letelice, u njoj nije bilo nikoga. Futuristički i minimalistički dizajn nam nije bio previše od koristi, osim što je Makeni kao poznavaocu tehnologije bila fascinantna vanzemaljska napredna tehnologija, te sam dala predlog da istražimo odaje naših neprijatelja i proučimo protiv koga se borimo.
Naše Tim Blume odore su sada bile u dve boje, različitih dizajna; Žuti Maslačak je imala žutu haljinu sa zelenom vidnjivom postavom na rubovima, sa prednjim delom koji je slojevito padao preko ramena, zlatni ukras oko glave, duge zelene rukavice koje su slojevito padale, žute čizme i privezak oko struka koji je simbolizovao sunce. Roze Lala je imala ružičastu haljinu sa narandžastom kragnom, porubom na rukavima i postavom, kao i kraće narandžaste rukavice, ružičaste čizme i privezak oko struka sa tri spiralne linije koje simbolišu vetar. Moja haljina je bila u potpunosti zatvorena, sa dugim plavim rukavima, dok su duge rukavice, rub haljine i deo iznad dekoltea bili u ljubičastoj boji. Rukavice su bile bez prstiju (tj. više kao spojeni rukavi), spajale su se samo između kažiprsta i srednjeg prsta, kosa mi je bila povezana u visoki rep, na privesku se nalazio simbol kišne kapi, čizme su bile u plavoj boji. Crveni Karanfil je ovoga puta imala otvoreniju i užu haljinu (da mi se više ne žali da izgleda kao kaluđerica, nadam se da je zadovoljna novim dizajnom); crvena haljina na bretele sa crnim rubom, crne kratke rukavice bez prstiju, crvene čizme i privezak na kome se vidi beli oblik nepravilnih linija sa tačkicama, simbolišući maglu. Kosa joj je za ovih deset godina izrasla, tako da više nije imala obrijane delove glave, već kratku ljubičastu kosu na celoj površini. Beli Zumbul je imala oštro sečene ivice na gornjem delu haljine bez rukava, sa malim deltoidom u predelu dekoltea. Rub ispod belog dela je svetlo siv, kao i rukavice do lakta, i rubovi i rukavice imaju jedan manji oštri izrez u obliku latiničnog slova V, na rukavicama je taj izrez spojen jednom tračicom. Čizme su joj bele, na privesku se nalazi pahulja. Pošto Arikov hrast više nije postojao, Andor je uz pomoć naših moći dobio jači, zlatni oklop, kao i znatno moćniji mač.
Roze Lala uđe u Helijine odaje. Sve je bilo u pastelnim tonovima, nekako joj se to nije uklapalo sa opisom jedne od najopasnijih osoba u svemiru. Na zidu se nalazio mural šeme nečega što Roze Lala nije razumela, te brzo izađe da pita nekog. Ja sam bila u blizini, spremala sam se da uđem u jednu od odaja. Roze Lala me zovnu.
Roze Lala (dođe do mene): ,,Plava Ružo, jesi li videla Belog Zumbula? Možda ona može da mi objasni šta znači šema na zidu." Ja polazim za njom): ,,Možda nije nikakva šema, možda je samo slika ili tako nešto." Roze Lala: ,,Ne znam, deluje mi kao šema. (stajemo pred zid) Šta je ovo 'supernova'?" Ja: ,,Supernova je smrt i rađanje zvezde. Zvezda se napuni helijumom, eksplodira i onda nastanu nova nebeska tela, prosto rečeno. (pogledam okolo) Izgleda da ova devojka ima moć da stvara supernove." Roze Lala (razneži se): ,,Jao, pa to zvuči kao lepa stvar! To onda nije negativac." Ja: ,,Supernovom može doći i do uništavanja planeta, meseca, kometa i drugih tela, isto kao i do stvaranja. Koliko su lepe toliko su i pogubne, pa ti protumači kako hoćeš. (izlazim iz prostorije, Roze Lala me prati) U svakom slučaju ne deluje kao da je najjača među njima, a slika predstavlja proces stvaranja supernove. (ulazimo u narednu prostoriju)"
Naredna prostorija bila je crna od poda do plafona, Roze Lali se nije dopadala ali je meni delovala spokojno. Roze Lala (strese se): ,,Uf, kako je ovde jezivo! Ko bi još bojio sobu skroz u crno?" Ja: ,,Deluje baš ljupko." Roze Lala (pogleda me): ,,Ti si nekad morbidnija i od Crvenog Karanfila, zaista. (pogleda okolo) Šta misliš, šta ova osoba kontroliše?" Ja: ,,Mene ova soba asocira na prazninu, ništavilo. Zidovi su crni, nameštaj je crn." Roze Lala: ,,Ne bi me čudilo da je i vlasnik ove sobe sav obučen u crno." Crveni Karanfil (sa vrata): ,,Vau, kakva ludilo soba! Pa ovaj lik je luđi i od mene, majke mi! (pogleda u nas) E, našla sam sliku jednog od njih, vidi ga što je kul! (pokazuje Radionovu sliku)" Roze Lala (strese se): ,,Izgleda kao đavo! Čak mu je i koža potpuno crvena." Crveni Karanfil: ,,Da, zar nije kul?! Ima i sliku Marsa na zidu. Možda kontroliše vatru ili tako nešto." Beli Zumbul (dolazi): ,,Uh, zaledila sam se u onoj odaji gde sam ja bila, sve sami slojevi leda." Ja (dok izlazimo): ,,Onda smo bar sigurni da jedan ima istu moć kao i ti, ili barem neku varijaciju toga." Žuti Maslačak (izlazi iz Ferisine sobe): ,,Nisam našla ništa neobično, soba je u zelenim, žutim i crvenim tonovima. Možda ima neke moći prirode?" Crveni Karanfil: ,,Ma jok, to ne zvuči kao neko od kog galaksija strepi." Andor (prilazi): ,,Jeste li završile obilazak?" Žuti Maslačak: ,,Da, nismo previše saznale." Beli Zumbul: ,,Jedan kontroliše led ili sneg." Roze Lala: ,,A jedna od sestara supernovu." Andor: ,,Tačno, najmlađa sestra Helija kreira supernove. Najmlađi brat, Radion, četvrti po starešinstvu, kreira radioaktivne čestice. Ko je bio u njegovoj sobi neka odmah skloni te čestice sa kože." Crveni Karanfil (vrisnu): ,,Prva Tim Blume moć, sredstvo za neutralisanje radioaktivnih čestica! (počne prskati na kožu i odeću) Trebalo je to ranije da kažeš." Andor: ,,Srednji brat, Koldhart, stvara takve slojeve leda da može da zaledi čitave planete. Starija sestra Feris stvara asteroide, komete i meteore, njima praveći kratere i uništavajući živi svet na planetama, može da otvori i vulkane sa vrelom lavom. Najstariji brat, Voider, kreira crne rupe, za koje verovatno znate da uvlače sve u svojoj blizini i kreiraju ništavilo." Crveni Karanfil: ,,Odkud tebi te informacije?" Andor (pruža mapu): ,,Napisali su ko gde ide, pominju se i njihove moći na dnu strane. Navodno nisu mogli da se dogovore ko će sad preuzeti Zemlju, pa su napravili neku vrstu takmičenja." Ja: ,,Hoćemo li jednog po jednog, ili ćemo se podeliti?" Žuti Maslačak: ,,Nema šanse da ih pobedimo kada se razdvojimo ili kada su zajedno, probaćemo jednog po jednog." Ja: ,,Važi, pratićemo ovu mapu. Tako ćemo ih lakše locirati."
Poglavlje 5: Prvi susret
Hodam pustim auto-putem, nigde oko mene nema ničega. Vreme kao da je stalo, teško je i proceniti na ovakvom mestu. Ispred mene se odjednom stvori groblje, na grobovima su imena onih koje sam ubila. Trgnuh se i otvorih oči. Još jedna noćna mora za ovu nedelju.
Dogovorili smo se da prvo krenemo na Koldharta, delovalo je kao da će biti solidan izbor za početak, a od nečeg smo morali da počnemo. Teleportovali smo se u samom epicentru Južnog pola, najhladnijem delu naše planete. Temperaturni šok bio je ogroman, jedva smo došli k' sebi nakon desetak minuta. Da nam nije naših moći, sigurno bismo stradali za manje od minut, toliko je bilo ledeno. Predpostavili smo da je Koldhart u velikoj palati od leda, te smo krenuli tamo.
Sedeo je unutra, na prestolu, iznenadivši se kada nas je video. ,,Zar su ljudska bića uspela da se adaptiraju i na ovako niske temperature? Mnogo jače vrste od vas su stradale pod mojim moćima." Andor: ,,Mi smo bića sa moćima, baš kao i ti, zato možemo da preživimo ove uslove." Koldhart: ,,Hm, bića sa moćima? Pa koliko dugo imate te moći? Hiljadu godina? Stotinu hiljada godina? Nisam čuo za vas, ko ste vi uopšte?" Roze Lala: ,,Mi smo Tim Blume, moći imamo oko deset godina." Koldhart (nasmeje se): ,,Samo? I došli ste da pobedite mene, predpostavljam? Mene, koji sam zavio Neptun i Uran u večiti led, koji sam zaledio nekoliko meseca na Saturnu i Jupiteru, čak sam iz opklade stvorio led na planeti Merkur, čisto da pokažem da mi blizina Sunca ne predstavlja nikakav izazov - vidite ovaj led pod vašim nogama? Bilo je zabavno stvarati ga kad sam prvi put bio na vašoj planeti, siguran sam da ste čuli za bar neko od ledenih doba. To je kvalitet leda, vidite da i dalje traje a ljudska rasa još ne može da odgonetne šta se desilo u tom periodu, ne mogu doći do njegove srži koja se meri u nekoliko hiljada metara. Feris i Radion su uzeli moju ideju masovnog izumiranja vrsta na ovoj planeti, ja sam ovde bio prvi i uništio popriličan broj vrsta. Poslednji put sam bio ovde u vreme pleistocena, sećam se kao da je juče bilo - toliko očajnih smrznutih stvorova leži pod slojevima leda, šteta što vi ljudi niste mogli to da vidite i da budete akteri toga. Ne brinite, nije mi problem da ponovim." Beli Zumbul: ,,Nemoguće je da jedna osoba kreira toliko leda da prekrije čitavu planetu." Crveni Karanfil (iskolači oči): ,,Zumbule, tako ti svega, ne izazivaj ga - vidiš da može da nas pobije jednim potezom ruke." Ja (ostalima): ,,Probaću Kataleja tehniku sa elektricitetom, budite spremne da aktivirate petu moć za uzletanje. Andore, drži se za Crvenog Karanfila, neću opet da te spržim." Žuti Maslačak: ,,Čekaj, pretvaraš se u Crnu Ružu?!" Ja: ,,Moram. (pauza) Četvrta Tim Blume moć - Crna Ruža!"
Umesto ranije odeće, ovoga puta sam imala crni kaput sa kaišem, dužine do iznad kolena, naborane crne rukavice do lakta, crne cipele i pantalone, a kosa mi je bila vezana u visoki rep. Kleknula sam na sneg i koncentrisala se na stvaranje elektriciteta.
Koldhart (mirno ispija nešto što je ličilo na vino): ,,Oh, sad ćete da me uništite? Hajde, da vidimo i to. Srećno sa tim. (nasmeje se)"
Devojke upotrebiše petu moć, a ja upotrebih moć munje, istu jačinu kao i kada sam spržila Kataleju. Začudo, Koldhart je svu tu energiju doživeo kao blagi udar struje.
Koldhart (masira vrat): ,,Dobro... Moram da priznam, nisam mislio da ću išta osetiti, ali bilo je kao nekog peckanja po telu, osetio sam neke trnce. Da vidimo šta ja uradim kad upotrebim tako majušnu količinu moći kao ti." Jednim blagim pokretom prsta zaledio mi je celu ruku do ramena, bolovi su bili nesnosni. Žuti Maslačak mi brzo otopi ruku da umanji pritisak, a zatim pokuša da svojom trećom moći nanese štetu Koldhartu, što ponovo nije imalo efekta, ali bar mu je ostavilo opekotinu na malom delu kože. Koldhart (trlja kožu): ,,Ah, prošlo je stotina hiljada godina od kad je neko uspeo da me povredi... Predpostavljam da će vam to biti i jedini put. (nestaje)"
Vratili smo se kući da mi Magdalena isceli promrzlu ruku, a za taktiku protiv Koldharta smo hteli da iskoristimo Harmoninu mračnu stranu, koju ona još uvek nije mogla da prizove. Ta strana bi trebalo da spaljuje, samo je bilo bitno naći način kako je izvući. Narednog dana je zajedno sa Reom vežbala ispoljavanje te moći, ali nije bilo velikog pomaka, Harmoni je isuviše smirena i pribrana da bi bila u dodiru sa svojom mračnom stranom. Amora i Makena su vodile decu do muzeja i biblioteke, ujedno su htele da skupe što više informacija o fenomenima koje naši neprijatelji kontrolišu. Magdalena i Arik su otišli da kupe namirnice i potrebštine, te sam iskoristila vreme da malo preuređujem zidove dok se nisu vratili.
Magdalena (viče sa ulaza): ,,Lilit, gde si?" Ja (iz svoje sobe): ,,U svojoj sobi, farbam zidove." Arik (začuđeno pogleda u Magdalenu): ,,Farba zidove? Da li je to dobra stvar ili ne?" Magdalena (slegnu ramenima): ,,Hajde da vidimo."
Iz nekog razloga su Arik i ona bili u neverici, ne znam šta ih je toliko iznenadilo. U levoj ruci sam držala četku kojom sam farbala zid u crveno, u drugoj ruci mi je bio žilet, ništa toliko neobično za mene. Rana je već bila poprilično duboka a nestajalo mi je boje, obojila sam tek oko trećinu zida. Frustriralo me je što ne mogu da izvučem još, ne volim da ostavljam stvari napola dovršene.
Magdalena (panično dođe do mene): ,,Pobogu, pa ti bojiš zidove svojom krvlju! (pretražuje police) Gde ti je zavoj? (tresnu se po čelu) Naravno, moć zaceljivanja, zaboravila sam da imam tu moć. (meni) Daj mi ruku." Ja (pogubljeno gledam prema njoj): ,,Ja svoje rane i ožiljke nosim takve kakvi jesu, neću zaceljivanje. (pogledam u zid i nasmešim se) Da imam revolver, on bi ovo brže obojio, kao kompresor. (nastavljam da bojim zid četkom) Moramo prvo da spasimo Zemlju, pa ću onda misliti na svoje potrebe, za sad ću samo ovako da produžavam dane." Arik (uzme mi četku iz ruke i previ ruku peškirom): ,,Moraš kod psihijatra, ili makar kod psihologa, ovo nikuda ne vodi." Ja (karikiram): ,,Dragi čika psihijatre, znam da sam opasnost po sebe, ali ne mogu da ostanem u bolnici, moram da vodim tim superheroina i moramo da pobedimo pet neprijatelja iz svemira koji su pretnja po galaksiju! Imamo pet moći, šest ako računamo Magdalenu koja ima moć zaceljivanja - ona je nekad bila drvo, a ja sam do pre neki dan bila pretvorena u plavu ružu! Ne, čika psihijatre, ja nemam šizofreniju i neću antipsihotike, govorim vam istinu!" Magdalena (klimnu glavom): ,,Sa te strane je u pravu, ne može sad da završi u bolnici, a i stvarno bi joj dali dijagnozu šizofrenije ako bi im ispričala za ovo što radimo. Svima nama bi dali tu dijagnozu." Arik (izdahnu): ,,Znam, ali nešto moramo da učinimo, (pokazuje ka zidu) pogledaj ovo! Šta je sledeće?" Ja (sednem na dvosed i spustim glavu dole): ,,Žao mi je što stalno stvaram probleme, razumem koliko je to iscrpljujuće za druge, zaista ne želim da se trudite oko mene. Idite. Mogu sama. Ne treba mi dadilja, ne treba mi niko. Neću da budem teret. U borbi ćete dobiti maksimum od mene, privatno me ostavite samu, ja ne znam sa ljudima."
Magdalena (kleknu ispred mene): ,,Znam da ti tvoj poremećaj to govori, ali nisi teret, ovo nema veze sa borbama. Nema potrebe da ti pametujem ili prekorevam, to ti neće pomoći, poremećaj psihe i raspoloženja ne funkcioniše tako što ti sad neko nešto kaže ili uradi, pa ti odjednom bude bolje, ili pak da ti uradiš ovo ili ono i to će potpuno da izbriše sve. Razumem da će to uvek biti tu negde šta god se dešavalo, razumem da ne kontrolišeš svoju psihu, ali nadam se da i ti razumeš da nam nisi teret i da nećemo da odemo koliko god nas teraš od sebe. (zaceli ranu na mojoj ruci) Ne moraš da nosiš svaku ranu sama kada postoji neko ko može da je zaceli." Arik (sede pored mene): ,,Mislim da bi bila dobra ideja da se vratiš u naš grad. Ovde si potpuno sama, ovi ljudi su kao stranci, tamo ćeš barem biti sa nama." Magdalena: ,,To je dobra ideja, malo ćemo iskoristiti i moć teleportacije da sve brže završimo, šta misliš?" Ja: ,,To bi otvorilo druge rane, ali nije kao da može da mi bude gore nego sad. Ovu kuću i imanje ću prodati, probaćemo tako. Sve ćemo to polako raditi u slobodno vreme, borbe su najvažnije od svega." Arik: ,,Naravno. Ja ću pronaći mesto gde ćeš živeti, biraću neko mirnije mesto na lokaciji gde nema poplava, ne treba ti i taj problem. Sredićemo to u toku ovih dana."
Magdalena (kleknu ispred mene): ,,Znam da ti tvoj poremećaj to govori, ali nisi teret, ovo nema veze sa borbama. Nema potrebe da ti pametujem ili prekorevam, to ti neće pomoći, poremećaj psihe i raspoloženja ne funkcioniše tako što ti sad neko nešto kaže ili uradi, pa ti odjednom bude bolje, ili pak da ti uradiš ovo ili ono i to će potpuno da izbriše sve. Razumem da će to uvek biti tu negde šta god se dešavalo, razumem da ne kontrolišeš svoju psihu, ali nadam se da i ti razumeš da nam nisi teret i da nećemo da odemo koliko god nas teraš od sebe. (zaceli ranu na mojoj ruci) Ne moraš da nosiš svaku ranu sama kada postoji neko ko može da je zaceli." Arik (sede pored mene): ,,Mislim da bi bila dobra ideja da se vratiš u naš grad. Ovde si potpuno sama, ovi ljudi su kao stranci, tamo ćeš barem biti sa nama." Magdalena: ,,To je dobra ideja, malo ćemo iskoristiti i moć teleportacije da sve brže završimo, šta misliš?" Ja: ,,To bi otvorilo druge rane, ali nije kao da može da mi bude gore nego sad. Ovu kuću i imanje ću prodati, probaćemo tako. Sve ćemo to polako raditi u slobodno vreme, borbe su najvažnije od svega." Arik: ,,Naravno. Ja ću pronaći mesto gde ćeš živeti, biraću neko mirnije mesto na lokaciji gde nema poplava, ne treba ti i taj problem. Sredićemo to u toku ovih dana."
Koldhart se susreo sa braćom i sestrama. Feris: ,,Bolje bi ti bilo da je nešto važno." Koldhart: ,,Želim da se vratim na Neptun, briga me je za Zemlju." Helija: ,,Odkud to?" Koldhart: ,,Imamo novu pretnju, neki Tim Blume, ja neću da se bakćem sa njima." Voider (nasmeje se glasno): ,,Od kad se ti to plašiš, ledeni prinče? Koliko njih je do sad probalo da nas napadne, napili smo se njihove krvi a da se nismo ni pomučili! Nisu nas ni okrznuli." Koldhart (pokazuje opekotinu): ,,Jedna me je udarila strujom, druga me je pogodila zracima sunca. Izgleda da im to nije ni deo snage, a ima ih ukupno šest, pet devojaka i jedan momak." Radion: ,,Baš si budala, stvarno... Odvojićemo ih, uništiti posebno i to je sve. Baš si kraljica drame, a ovde je moja specijalnost da kreiram dramu, a i da budem kraljica, bez uvrede damama. (odlazi)" Feris (pogleda ga popreko dok odlazi): ,,Još mnogo planeta moraš da uništiš da bi mogao da se nazoveš kraljicom. (Koldhartu) Iako mislim da preteruješ, svi ćemo poći da vidimo taj tim, u redu?" Koldhart: ,,U redu. Videćeš da sam u pravu."
Ubrzo smo ponovo otišli na Južni pol, sa nama je bila i Magdalena. Nismo očekivali svih petoro sestara i braće, tada smo ih prvi put videli uživo.
Helija (videvši naše haljine): ,,Jao, kako lepe boje! Veoma estetski." Feris: ,,Batali se haljina i boja, ovo su neprijatelji. (nama, glasnije) Čuli smo da ste vi naša pretnja u osvajanju ove planete... Veoma hrabro da se suprostavljate najjačim kreaturama u univerzumu, ili barem u Solarnom sistemu. Na vašem mestu bih se uplašila." Crveni Karanfil (pogledavši ih): ,,Zar niste mogli da budete nešto drugo osim zlikovaca? Mislim, izgledate skroz kul, mogli ste da budete popularni na našoj planeti. Ja bih pokupovala sve sa likom Radiona, on mi je skroz gotivan." Radion (stavi ruku na bok i mahne): ,,Hvala na komplimentu, sestro po boji. (namignu)" Voider (Heliji i Radionu): ,,Nema ništa od vas dvoje, još ste derišta. (nama) Ne možete nas pobediti, nisu uspeli ni jači od vas. Dajemo vam priliku da odustanete od borbe, barem ćete imati mogućnost da proživite život dok jedan od nas ne pobedi u našem takmičenju ko će preuzeti Zemlju ovaj put, s tim da je svakako moj red." Radion: ,,Hej, sad je red na mene! Uostalom, vidite da i ljudi sami spremaju radioaktivne čestice i pakuju ih u metalnu ambalažu, često prete njima - ja ću im pomoći da te njihove kutijice imaju još jače dejstvo, mogu sa lakoćom da im proširim čestice po čitavoj planeti! Dodaću i svoje, naravno." Roze Lala (širom otvorenih očiju): ,,Jer on to govori o nuklearnom ratu?" Beli Zumbul (klimnu glavom): ,,Da. Sa neke strane je u pravu, ljudi sami sebe stavljaju na ivicu katastrofe." Ja (Voideru): ,,U bilo kakvim drugim okolnostima ne bismo ni vodili borbu, ovako moramo." Voider: ,,Dobro, da promešamo karte, pa kome šta padne." (udruže moć i svi se nađemo sa različitim protivnicima)
Poglavlje 6: Borba
Poglavlje 6: Borba
Roze Lala se nađe u ringu sa Helijom. Roze Lala: ,,Ti uopšte ne deluješ kao negativac, čak nemaš ni takvu energiju. Juče sam čitala o supernovama, jeste da mogu biti pogubne, ali uglavnom su dobre, čak i ljudi uživaju u njima." Helija: ,,U novijoj istoriji su tri moje supernove bile vidljive, poslednja je bila čak 1604. godine, što je poprilično davno." Roze Lala: ,,I, u čemu je problem, zašto ih nema više?" Helija: ,,Ima ih, ali u drugim galaksijama. Dugo nisam stvorila nijednu u Solarnom sistemu jej nemam odgovarajuću zvezdu. (korača oko Roze Lale) Ja stvaram helijum neophodan za eksploziju i sjaj zvezde, ali za veliku supernovu mi je potrebna i velika zvezda da ubrzam proces, trebala bi mi večnost da od male zvezde napravim supernovu. Tu na red stupa jedna od najstarijih zvezda u našoj galaksiji. (pokaže ka nebu)" Roze Lala (trgnu se): ,,Sunce?! Našoj planeti je potrebno Sunce ovakvo kakvo jeste, čitala sam da se sjaj zvezde povećava i do više miliona puta. (zamisli se) Zar ta eksplozija ne bi uništila planete?" Helija (slegne ramenima): ,,Verovatno bi uništila neke, sasvim moguće i vašu. Merkur i Venera bi bili sprženi, i to u potpunosti progutani od strane Sunca, a vaša bi ili imala isti scenario, ili bi vas polako spržila blizina Sunca, eventualno bi vas pogodila eksplozija. Sa vedrije strane, možda kreiram neku novu planetu kao vašu, možda i više njih!" Roze Lala: ,,Ako ti pronađem odgovarajuću zvezdu, da li ćeš odustati od Sunca, bar na neko vreme?" Helija (zaintrigirano): ,,Kako ti možeš da nađeš zvezdu umesto mene? Vi ljudi jedva i da ste bili u kosmosu, a kamoli da znate šta se sve nalazi tamo. (pruža ruku) Ako mi pronađeš takvu zvezdu u roku od tri dana, stavljam veto na plan supernove Sunca na hiljadu godina. Ako ne uspeš, niko i ništa me neće sprečiti da dobijem to što hoću." Roze Lala (rukuje se sa njom): ,,Daću sve od sebe da uspem u tome."
Crveni Karanfil je za protivnika dobila Feris. Crveni Karanfil: ,,Ti si beše ona sa meteorima i lavom? Eh, šteta, htela sam da tražim autogram od Radiona. (namešta se) Pa, dobro, sa tobom već mogu da se borim." Feris: ,,Nemaš šanse protiv mene. (jednim pokretom ruke poče pretvarati pod u lavu, Crveni Karanfil brzo poleti) Imam ja moć i za leteće stvorove i za kopnene. (grumeni zapaljenih meteora počeše padati ka zemlji, Crveni Karanfil se jedva zaštiti moćima) Možda se moj brat hvali time da je on prvi došao na ovu planetu, ali ja sam ovde bila još u azoiku. Bila sam ovde i u periodu između krede i palogena, na taj uspeh sam posebno ponosna - uništila sam vam čak sedamdeset i pet procenata živog sveta, a tadašnju dominantnu vrstu sam uništila u potpunosti. Predpostavljam da si čula za dinosauruse." Crveni Karanfil (razočarano): ,,Pa šta su ti dinosaurusi bili krivi? Gledali su svoj posao a onda ti dođeš i pobiješ ih meteorom, stvarno si bezdušna. Osvetiću dinosauruse, ti mi se ionako baš i ne dopadaš." Feris (nastavi da baca meteore): ,,Vaša planeta se neće mnogo razlikovati od površine Meseca, koju sam već uredila po svojoj zamisli, oboriću i sopstveni rekord za veličinu kratera - biće to mnogo grandiozniji krater nego u Jukatanu. Biće i mnogo smrtonosniji, svakako. Biće jačih oblaka prašine i čestica, otrovnijih kiselih kiša, kolapsa lanca ishrane i fotosinteze, a kao šlag na torti će se pojaviti cunami i požari prašuma, ovoga puta nijedno biće neće preživeti." Crveni Karanfil (već izmoreno): ,,Ovako neću moći dugo, a već mi kidaš živce svojim apokaliptičnim scenarijima za koje ću se truditi da se ne ostvare, tako da je pravo vreme za nadograđivanje - Četvrta Tim Blume moć - Crni Karanfil!"
Njena odeća se pretvori u uske crne pantalone do kolena, čizme do kolena, usku crnu majicu sa odvojeno šivenim rukavima, alke i belu traku oko vrata. Jedino su crne rukavice bez prstiju ostale iste.
Crni Karanfil: ,,Moja moć u Timu Blume kontroliše vazduh, ali ova moć kontroliše i zemlju. (rukama napravi pokret skupljanja) Zemljotres! (zemlja pod njima se poče tresti, prekrivajući vrelu lavu i praveći rascep u koji je Feris upala) Donesi lavu do rascepa!" Lava poče puniti taj rascep, ali je Feris uspela da pobegne pre nego što je vrela lava prodrla unutra. Doduše, ne bez posledica, jer joj je vrećina magme u potpunosti spržila desno stopalo, te je Crni Karanfil znala da će se ova borba nastaviti i da će biti još teže.
Andor i Beli Zumbul su u ovoj "lutriji" dobili Radiona. Radion zadovoljno pljesne rukama i reče: ,,Oh, dva u jednom! Odlično, volim društvo. Pa, društvance, čega ćemo da se igramo? Hoćemo li da budemo dobri i da ne nerviramo radioaktivnog vladara, ili ćemo da budemo nevaljali i da napadnemo? Hm, šta mislite?" Andor: ,,Ti si onaj najslabiji, jer tako?" Radion (zaprepasti se): ,,Ja, najslabiji?! Oh, sad moram da vam ispričam priču, lepu bajku koja će vam pokazati da to nije tačno. Ovako: bila jednom jedna kolonija koja je živela na toj svojoj planeti, množili se i stvarali na njoj, bilo je relativno mirno dok se ja nisam pojavio i malo se zaigrao sa nuklearnim eksplozijama. Od tad na toj planeti više nema života, i posle toliko godina se nije oporavila i teško da će ikad i moći. I tako, vaš komšija Mars je sada jedna velika radioaktivna kugla, nije da se hvalim. Pošto me niko ne uzima za ozbiljno od mojih braće i sestara, onda ću morati da ponovim na bar još jednoj planeti, a jedino je još vaša naseljena u Solarnom sistemu. Sa ostalima su moji braća i sestre ionako završili tokom vremena, nisu mi ostavili ništa osim nekih bednih satelita i meteorita, ali to nije dovoljno." Andor (vadi mač): ,,I Mars ti je bio previše. (pođe na njega mačem)" Radion (odskoči visoko): ,,Poing-poing! Ja sam kao loptica skočica, ne možeš da me uhvatiš, Zemljanine!" Beli Zumbul (aktivira krila): ,,Ja, srećom, mogu da poletim. (pogodi ga moćima snega, ali se sneg brzo otopi)" Radion: ,,Oh, sestro, trebaće ti puno snega za mene; ja sam radioaktivan, imam ogromnu količinu toplote. (pogodi je česticama plutonijuma, ona brzo napravi štit za nju i Andora) Neće ti to puno pomoći, imam čitav Periodni sistem elemenata u svom sastavu. Da probamo sada uranijum, kako ti se dopada? (Beli Zumbul vejavicom vrati moći ka njemu) Ne? Da li je ovde postalo vruće , ili sam to samo ja? (smeh)"
Andor (skloni Belog Zumbula u stranu): ,,Jak je, ne znam šta da radimo. Ne mogu da ga probodem mačem, njegovo oružje je nevidljivo... Ne znam šta ćemo sa njim." Beli Zumbul: ,,Moja taktika bi bila velika količina leda da ga zaledi, a onda da ti središ mačem. Problem je u tome što ne mogu stvoriti toliko leda, a još se ne mogu pretvoriti u mračnu formu gde su moje moći uvećane." Andor: ,,Probaćemo onda još jednom sa tvojim trenutnim snežnim moćima, ako ne uspemo probaćemo drugi put, važi?" Beli Zumbul (klimnu glavom): ,,U redu."
Iako nisu uspeli da pobede Radiona, ipak su uvideli da bi ta taktika stvarno mogla da deluje, to im je dalo nadu da će sledeći put uspeti, ako Beli Zumbul uspe da dostigne narednu formu sa jačom moći smrzavanja.
Magdalena i Žuti Maslačak su se našle oči u oči sa Koldhartom. Žuti Maslačak (Magdaleni): ,,Stani iza mene, zaštitiću te svojim moćima." Magdalena (stavi joj ruku na rame): ,,Ne brini se za mene, mogu i ja možda nešto da doprinesem ako treba." Koldhart: ,,Tebe već znam od prošli put, ti si ona što me je opekla. (pogleda ruku) Malo ali dovoljno da osetim bol. Nisam osetio bol hiljadama godina." Magdalena: ,,Oh, pa to svakako nije dobro... Zar u svemiru ne postoji neki psiholog? Mislim da je to na nervnoj bazi." Koldhart: ,,Mi se ne zamajavamo sa psiholozima i zalečivanjem rana, nego se bacimo na posao. Eto, ja sam taj bol pretvorio u led." Žuti Maslačak: ,,Destrukcija je najgori način iskaljivanja bola; ništa ne rešava kod osobe koja oseća tu bol, ali zato donosi bol i drugima." Koldhart: ,,Odlično. Kada zaledim sve njih, ni oni neće osećati ništa. Zalediću svu patnju na svetu." Magdalena: ,,Zaledićeš i sreću, dobrotu, ljubav..."
Na pomen ljubavi Koldhart napravi oštri pokret rukom, time kreirajući veliki ledeni zid. Procedi kroz zube: ,,Ljubav... To osećanje samo uništava čoveka, ostavi ga kao ruinu. Daje ti lažni osećaj sreće i natera te da sanjariš o drugačijoj budućnosti, a onda ti to naglo oduzmu a nemaš kontrolu nad time... Ljubav najviše ubija čoveka. (nestane odatle, ostavivši Magdalenu i Žutog Maslačka same)"
Žuti Maslačak: ,,Ima tu neke teške priče, malo mi ga je i žao. Niko ne zaslužuje da ovoliko pati." Magdalena: ,,Slažem se. Možda sledeći put dopremo do njega, ako bude sreće nećemo morati ni da se borimo sa njim."
Na petom mestu smo bili Voider i ja. Nemam blage veze kako da se borim sa likom koji kreira crne rupe, on je najjači u njihovoj grupi.
Voider: ,,Bili ste u našoj letelici i uzeli ste mapu našeg kretanja. Samo tako ste mogli da znate gde smo, a i primetio sam da fali mapa odande gde je ostavljena." Ja: ,,Da, bili smo tamo. Zanimljiv dizajn sobe - crni zidovi sa crnim nameštajem." Voider: ,,Predstavlja ništavilo." Ja: ,,Znam, živim u jednom već decenijama. Naši umovi su ponekad kao crne rupe; sve što je negativno upada u njih, kao da teška gravitacija vuče unutra sve ono od čega bežimo. Bežali ili ne, opet sve to stigne ka nama, tako da nema svrhe bežati." Voider: ,,I, čime ćeš ti pokušati da me uništiš? Oružjem, otrovom, prirodnom nepogodom? Da probamo i to, mada sam već siguran da nećeš uspeti, neuništiv sam." Ja: ,,Niko nije neuništiv. Čak i svemir može da nestane jednog dana, a zajedno sa njim i svi mi u njemu." Voider: ,,Zato moram da uništim ceo svemir, onda sigurno neću ostati ni ja. Naime, konačna sudbina univerzuma ima tri teorije - veliko hlađenje, veliko sažimanje i veliko kidanje. Sa velikim sažimanjem ne mogu ništa, tj. da utičem da se sva tela u univerzumu zbiju dok univerzum jednostavno ne nestane, to nije moj domen. Veliko hlađenje, sa ogromnom crnom rupom kojs guta čitav univerzum - to je već nešto što mogu da stvorim. To bi bio kraj univerzuma." Ja: ,,Čekaj, ti zapravo hoćeš da se samouništiš?" Voider: ,,Da, što? Zar nikada nisi videla nekog ko hoće da se uništi?" Ja (klimnem glavom): ,,Recimo da mi je poznat osećaj iz prve ruke. Zar nema baš nikakvog načina osim 'konačne sudbine univerzuma'? Zar ste svi u tolikoj meri otporni da vas ništa osim kraja vremena ne može uništiti?" Voider: ,,Nisam ni govorio o njima. Ja sam najstariji i najmoćniji. (raširi ruke) Ti si vođa tima, predpostavljam da imaš veliku moć - probaj da me uništiš. Iskoristi sve, stavi na najjače, videćeš da nema šanse."
I zaista, promenila sam sve moći vremena, probala sa različitim oružjem - uvek bi samo ustao i rana bi mu se zacelila, ništa nije moglo da ga trajno ozledi. Pretvorila sam se u Crnu Ružu i udarala munjom, za razliku od Koldharta nije osetio čak ni blagi udar. Kleknuh dole od nedostatka snage, osećajući se kao da je sva moja moć potpuno bezvredna. Da nisam obećala da ću dovesti ovu borbu do kraja, sad bih se upucala ovim vatrenim oružjem preda mnom, Voidera nije ni okrznulo ali mene bi zasigurno ubilo.
Stao je pred mene i rekao: ,,Vidiš? Ne isplati se da te uništavam jer će uskoro ceo univerzum biti uništen, tako da ću te pustiti da odeš. Ne bih ni tebi savetovao da se mučiš oko svog uništenja, brzo će doći kraj apsolutno svega - prostora, vremena, čovečanstva, života. Idi, ne možeš da učiniš ama baš ništa." Polako sam ustala, pogledala u Voidera i izgovorila čaroliju za teleportaciju nazad.
Makena je u toku večeri razgovarala sa Ramonom. Makena: ,,Kada planiraš da dođeš?" Ramon: ,,Nikako neću moći da uklopim narednih meseci. Uspeo sam da sklopim dosta poslova, tako da je vredelo." Makena (ravnodušno): ,,Naravno." Ramon: ,,Šta, opet ćemo se raspravljati oko deteta? Biće nam zahvalan jednog dana kada ga sve bude već čekalo, on samo ima da dođe u firmu i bude šef." Makena: ,,A šta ako ne bude hteo da radi taj posao? Zašto mu već sa tri godine kreiramo sudbinu?" Ramon: ,,Ovde se ne radi o željama, već o sigurnosti. Dolaze sve teža vremena, ko se ne snađe - propada." Makena: ,,Da se postojanje uskoro završi, čime bi to u životu stvarno bio zadovoljan? Kada si radio nešto što te ispunjava, nešto što voliš, nešto što te čini zahvalnim što postojiš? Jesi li uopšte ikad imao takav osećaj?" Ramon: ,,Da... Kada sam s tobom. Ali..." Makena (prekine ga): ,,Nema ali. Život je prolazan i neću da ga provedem sa papirima više nego sa svojim sinom, neću da ceo dan sedim u kancelariji nego hoću da sa njim idem u park ili u poslastičarnicu, hoću da budem u toku sa svime što mu se dešava u životu. Ja ću svoj posao korigovati tako da imamo i sigurnost i porodicu, ti radi šta ti je volja. Samo nemoj da se čudiš kada jednog dana sinu budeš delovao poput nekog stranca ili kada ne bude osećao povezanost sa tobom jer jedva i da te vidi u toku godine, ljubav i poverenje se zaslužuju uloženim trudom i brigom. (spušta slušalicu)"
Poglavlje 7: Zvezdano prijateljstvo
Koldhart uze letelicu i njome odlete ka Neptunu. Stigao je nakon tri dana, ostavivši vozilo ispred ogromne ledene palate i popeo se hiljadama stepenika do velike ledene prostorije. U centralnom počasnom delu prostorije nalazio se veliki prozirni blok od leda, a u njemu se nalazilo zaleđeno telo sirene svetlo-plave kose poput nebeskog svoda, sa dve školjke plavičastog odsjaja na nedrima i tirkiznog repa koji se presijavao kroz led. Iako je tu stajalo jako dugo, telo je bilo očuvano u savršenom stanju, led ga je održavao hiljadama godina. Koldhart rukom pređe preko leda, celiva ga i sede pored njega.
"Kristal... Nisam mogao da izdržim, morao sam da dođem. Rekao sam sebi da ću nastaviti dalje, da ću te pustiti da počivaš u miru, da neću dolaziti na Neptun. Celu planetu sam pretvorio u tvoju grobnicu, to je najmanje što sam mogao da učinim, ali šta to znači i tebi i meni kada više nikada nećeš otvoriti svoje oči. Zaledio sam čitavu planetu i sve na njoj tragajući za onim ko te je ubio, tragao sam za ubicom čak i na Uranu, nisam našao tog prokletnika do dana današnjeg. Zato sam i morao da odem, ne mogu više da podnesem. Voider me je prekorevao da previše očajavam, neću da delujem kao slabić pa sam se nekako pokupio, ali moje srce je odavno prestalo da kuca. Nadam se da ću ti se nekad pridružiti, da će se naći protivnik koji me može poraziti, jer mi sav ovaj led ne znači ništa bez tvojih toplih zagrljaja. To je bila jedina toplota koja mi je bila potrebna i koju sam želeo, a od nje mi je ostala samo goruća želja da se osvetim onom ko je to oduzeo od mene. Izgleda da to nikad neću stići da učinim i da nikada neću znati ko je odgovoran za ovo."
Amora se teleportovala do najvećeg teleskopa na svetu, tražeći zvezdu dovoljno veliku za Helijine planove, našla je jednu veću u nešto udaljenijem delu Solarnog sistema. Zapisala je njene koordinate i napustila objekat pre nego što ju je iko video.
Zamolila sam Magdalenu da me ostavi samu, uz obećanje da neće biti bojenja zidova mojom krvlju i sličnih stvari, već da mi je potrebna koncentracija za taktiku protiv Voidera. Iskoristila je vreme da se nađe sa Harmoni u parku.
Harmoni (donosi joj voćni sladoled): ,,Šta misliš, kakvu ljubavnu priču krije Koldhart? Mislim da mu je neko slomio srce, a ništa gore nego kad nekog voliš i onda se razočaraš u njega." Magdalena: ,,Da li si ti nekad... imala takvu situaciju? Da li si nekad bila u vezi koja se završila slomljenim srcem?" Harmoni: ,,Oh, pa i ne baš. Sve moje veze u životu su bile kratke, ne zadržavam se previše sa ljudima sa kojima ne vidim budućnost, ne trošim vreme na veze koje nemaju potencijal. Slobodnog sam duha, probala sam veze i sa muškim i sa ženskim osobama, ali me nikad nije vuklo da u tim vezama i ostanem. Ja sam tip osobe koja je dobar prijatelj, ali je teško biti sa mnom u vezi, okrenuta sam aktivizmu i spiritualizmu, ja sam hipik i ne podnosim stagniranje, hoću da putujem i vidim što više od ove predivne planete Zemlje. Mislim, ako posle ovih neprijatelja ostane nešto od naše planete. Šta ti voliš? Nismo imali prilike da te više upoznamo kao ličnost." Magnolija: ,,Hm, teško je opisati ko sam ja. Mislim da bi tek trebalo da vidim šta volim, da istražujem koje aktivnosti mi odgovaraju... Da li na tim tvojim putovanjima ima mesta za još jednu osobu? (nasmeši se)" Harmoni (osmeh): ,,Naravno, možda ti se i dopadne moj stil života, ako imaš energije za sve to." Magdalena (dotaknu je za ruku): ,,Mislim da uz prave ljude uvek ima energije za sve, čak i kada posustaneš oni mogu da te pokrenu." Harmoni: ,,Slažem se. Posle ovih borbi nas dve idemo u veliku avanturu, to će mi biti dodatna motivacija da iz ove bitke izađemo kao pobednici."
Roze Lala se našla sa Helijom i rekla da postoji potencijalna zvezda za supernovu. Helija je želela da odu do nje uz pomoć male letelice nalik na naš automobil. Helija (dok letelica poleće): ,,Nemoj nikom od ovih mojih da pričaš da vozim ovu letelicu, ne daju mi da vozim. Stalno me tretiraju kao derište, naročito Voider." Roze Lala: ,,Verovatno se samo brine da ne upadneš u nevolje, tako starija braća rade." Helija: ,,Ne i Voider. On bi me bukvalno ubio da može, taj ne voli ni sebe ni druge. On je psihopata, nema ni trunke osećanja. Za razliku od svih njih ja nisam ubila ama baš nikoga; jesam uništila tu i tamo poneko nebesko telo, ali nisam uništila nijedno živo stvorenje, čak sam stvorila nove planete za život i dala puno novih zvezda kosmosu. Radion uništavanje doživljava kao neku igru, Feris ima taj kompleks da mora da se takmiči sa Voiderom, ako mene pitaš nije ni ona daleko od njega. Ne želi da je iko podcenjuje jer je žensko, sa te strane je razumem, mada taj njen feminizam postaje toksičan kada počne da uništava i šta treba i šta ne treba samo da pokaže da je dostojna da bude vođa grupe. Koldharta razumem, imao je gubitak, ali to mu ne daje za pravo da zaledi cele dve planete, zar ne?" Roze Lala: ,,Žuti Maslačak je pominjala da postoji nešto u vezi njega što vuče iz prošlosti." Helija: ,,Jeste, neko je ubio njegovu verenicu Kristal, bili su nerazdvojni i uz nju se taman bio batalio korišćenja moći leda. Ona je bila sirena sa Neptuna i trebalo je da se venčaju i žive tamo, ali jednog dana su je našli mrtvu, najverovatnije otrovanu, svaki stanovnik Neptuna je poricao krivicu i on ih je u naletu besa sve zaledio, okovao je celu planetu ledom. To je isto uradio i sa planetom Uran, jer su i oni poricali krivicu, a možda stvarno niko od njih i nije bio kriv - ko će to znati. Bilo kako bilo, napravio je veliku palatu na Neptunu, sačuvao njeno telo u ledu i često je odlazio tamo, sad nešto slabo odlazi. Izgleda da mu je dosta tuge, ne želi ni sa kim da priča o tome. A šta ti kontrolišeš? Imaš li neku specijalnu moć?" Roze Lala: ,,Osim ovih Tim Blume moći imam armiju kupidona, donosimo ljubav ljudima." Helija (razneži se): ,,Jao, to je tako slatko! Oduvek sam htela srodnu dušu, ali bih morala da tragam mnogo dalje od Mlečnog puta. (razočarano) Nikad neću znati taj osećaj. Jedino moja ljubav prema zvezdama može da ublaži taj osećaj samoće u ovom univerzumu." Roze Lala: ,,Volela bih da mogu i tu nešto da učinim, ali predpostavljam da ljudska bića ne ulaze u izbor. Vi ste večni, zar ne?" Helija: ,,Ne baš večni, ali u svakom slučaju smo stariji i od vašeg reda Mammalia, zaljubljivanje u čoveka bi bilo kratkotrajno zadovoljstvo. (stižu do blizine zvezde) Moglo bi se reći da će ova zvezda imati lepu supernovu, malo ću je dopuniti svojim moćima da stvorim potrebne uslove. (pogleda u Roze Lalu) Dopada mi se, a pošto mi se i ti sviđaš kao osoba, onda stavljam veto na supernovu Sunca na tri hiljade godina. U međuvremenu ću tragati za drugim zvezdama." Roze Lala (nasmeši se): ,,Znači, Zemlja će biti bezbedna što se eksplozije Sunca tiče?" Helija (klimnu glavom): ,,Da, naredne tri hiljade godina. Posle ću razmisliti, mada ko zna šta će biti sa vašom ljudskom vrstom do tada." Roze Lala: ,,Biće to sasvim dovoljno." Helija: ,,Vratiću te na Zemlju, a ja se onda vraćam svojoj zvezdi, čeka me puno posla. (osmeh)"
Posle borbe sa Voiderom sam stopirala sve oko selidbe, shvatala sam da njegov scenario zaista može da se ostvari pa mi nije bilo ni do čega. Ponovo mi je zapao negativac kog donekle mogu da razumem, barem što se samoubilačkih tendencija tiče, ali ovo što on radi je i više nego preterivanje. Opet, sa druge strane, mučenje je živeti a da nemaš šansu čak ni da uništiš sam sebe, verovatno ni ja ne bih postupala bolje u tom slučaju. Besmrtnost zvuči jezivo čak i kao ideja, a kamoli da neko stvarno mora da živi zauvek... Bilo je onih iz naše vrste koji su tragali za besmrtnošću, ali izgleda da nikada nisu pažljivije razmišljali o tome, to je jedna od najgorih stvari koju bi neko poželeo čak i kada voli svoj život. Svakako, neću da stajem u zaštitu Voidera ma koliko god da je očajan, niko nema pravo da povredi druge zbog svog bola, a on želi da uništi čitavo postojanje; ako bi nešto moglo da se nazove sebičnim, onda bi ovo bio odličan primer. Da, to pomišlja osoba zbog koje su stradale dve osobe i koja je naterala toliko ljudi da brinu jer se ona pretvorila u ružu, ko sam ja da govorim o sebičnosti? A sebično je i pričati nekom da je i samoubistvo sebično jer, jelte, "daje bol nekom drugom", a niko se ne pita koliko je ta osoba nosila bola u sebi pre nego što se odlučila na to. A možda ljudi i ne žale za tom osobom, nego se kroz prizmu sopstvenih osećanja hvataju za uspomene, pa se većina njih isplače i ožali sopstvenu bol koja zapravo i nema veze sa tom osobom, eventualno ako imaju osećaj krivice - što je opet deo njihovog bola. Sad bi neko pominjao ljubav i iskrenu brigu za nekog, ali ja ne znam šta je to, od detinjstva sam više bila teret nego osoba, dosadno neugledno derle koje se sklonilo u svoj svet da što manje smeta, a čak su me i tad nakratko izvlačili da bi mi se izrugivali. Ne mogu da se naviknem ni na ideju da je nekom stvarno stalo, nisam ja dostojna toga, to je za neke druge ljude. Šta ako je svako biće zapravo sebično? Šta ako sam i ja sebična? Moram više da se trudim oko drugih, ne želim da budem sebična. Kako sam sad pa stigla do razmišljanja o ovome, a počela sam o Voideru?! Stvarno nema ništa od mog mozga, kamo sreće da mogu da uspešno završim ovu bitku pa da ga zauvek ućutkam, sigurno nerviram ljude oko sebe. Ja sam grozna osoba.
Arik se teleportovao do mene, preciznije rečeno Rea ga je dovela. Bilo je blago vetrovito veče, sedela sam napolju i on mi se pridružio. Arik: ,,Zar te je Magdalena ostavila samu?" Ja: ,,Insistirala sam da malo prošeta, ne mogu ni ja da trpim konstantno nadgledanje. Vidim, sad ćeš ti da me nadgledaš." Arik: ,,Neću, došao sam jer me već godinama muče neke stvari koje nisam rekao, a sada kad imam prilike da ti kažem ne znam ni kako bi ih sročio. Pre svega želim da kažem da sam primetio tvoje ponašanje i neraspoloženje nakon borbe - nisu dobre vesti, zar ne? Težak je protivnik?" Ja: ,,Neuništiv je, a u isto vreme autodestruktivan. Ne želim da budem pesimista, ali mislim da nas uskoro očekuje kraj univerzuma. Ne samo naše planete, već čitavog postojanja svega. Da bi uništio sebe, mora da uništi bukvalno sve. Htela sam da prećutim da vam ne kvarim raspoloženje, ali tako stoje stvari. Tražila sam šta uništava crne rupe, neuništive su. Imaju jaku gravitacionu silu i privlače svaki oblik materije i radijacije, u njima su vreme i prostor beskonačno iskrivljeni, najstarije datiraju još od Velikog Praska. Navodno mogu da eksplodiraju kad im toplota dostigne ključnu granicu, što se nikad nije dogodilo sa tim prastarim crnim rupama, ostaviće pustoš ako eksplodiraju. U našoj galaksiji postoji supermasivna crna rupa Sagitarijus A. I sve te informacije mi ništa ne znače, ne mogu doći do rešenja." Arik (izdahnu): ,,Onda je i više nego očigledno koji neprijatelj će nas uništiti. Bar imamo vremena da sebi ispunimo poslednje želje. Šta ti nikada nisi stigla da uradiš? Ti beše nikad nisi bila ni u vezi, jesam li u pravu?" Ja (pogledam u daljinu): ,,Nikad nisam žalila za time i stvarima koje idu uz to. Ne žalim za poljupcima, intimnim činom, vezama, brakovima, decom. Sa te strane mi ništa od toga ne fali. Meni je oduvek falila neka starija osoba koja bi primetila kada je sve počelo da ide dođavola, to je inače uloga roditelja ali kao da sam od detinjstva emocionalno bila sama, zato sam i postala ovo što sam sad. Onda, možda su mi falili rođeni brat ili sestra, naročito kada sam već videla da od mene nema ništa, htela sam da roditelji imaju bar nekog ako se meni nešto desi, za šta se ispostavilo da je bilo fatalno po njih. Kriva sam. (spuštam glavu dole) Ubila sam ih." Arik (zagrli me jednom rukom): ,,Nisi ih ubila, tako ti izgleda ali nisi. Nije samo od sebe stiglo do te tačke da ti više ništa nije bitno, to je dug proces." Ja(zadržavam suze i pomeram se): ,,Nema potrebe da me braniš, znam da je i moja krivica. Ja sam sebično đubre i moram da nosim teret svoje krivice, ne mogu da krivim druge za ovo." Arik: ,,Ne možemo da vratimo vreme, i ne možemo da vratimo njih, ali imam jedan predlog - iako ti možda sad u ovom dobu neće mnogo značiti, hoću da ti budem pobratim. Tako ćeš dobiti deo toga što si htela, možda malo kasno, ali bolje nego nikad. Biću ti brat i primetiću kad stvari počnu da idu dođavola, ionako sam hteo da imam sestru da je štitim. Doduše, ja sam bio taj koji je povredio tebe, tako da ne znam koliko ćeš želeti da te baš ja štitim, rekao sam grozne stvari koje su mogle da te ubiju, a ti si tad dala moći za moj život." Ja: ,,Rekla sam ti već da nisi rekao ništa što nije tačno. Stvarno ostavljam takav utisak." Arik: ,,Nisam gledao tvoju dušu, već sam kao budala gledao fizički izgled. I samo da znaš, ne mislim da loše izgledaš, zaista. Samo bih voleo da nisi stalno tužna ili uplašena, a za ovo ostalo nisam bio u pravu. Ne možemo znati mnogo o osobi na osnovu onoga što vidimo, osobu upoznamo tek kada osetimo njenu energiju, kada nam znači. Ostaje samo pitanje da li sam posle svega ovoga dostojan da ti budem pobratim." Ja: ,,Da li sam ja dostojna da tebi budem posestrima?" Arik: ,,Ti ne vrediš manje od mene pa da mi postaviš to pitanje, a ja sam pitao jer sam ti učinio nepravdu. Da li to znači da pristaješ?" Ja (slegnem ramenima): ,,Dobro. Bićemo brat i sestra do kraja vremena, jeste da to neće dugo trajati ali dobro, bolje da kratko budemo u srodstvu nego u mržnji ceo život." Arik (nasmeje se): ,,Obavićemo onda tradicionalni običaj... posestrimo Lilit." Ja (klimnem glavom i blago se osmehnem): ,,U redu, pobratime Arik, obavićemo tu ceremoniju pa da bude i zvanično."
Poglavlje 8: Zatišje pred svemirsku oluju
Ceremonija bratimljenja/posestrimstva završena je pored rascvetalog drveta jorgovana koji je Amora posadila u parku sa deset godina. Za kraj je trebalo da "pomešamo krv" tako što ćemo pustiti krv iz ruke i rukovati se, što meni nije predstavljao problem, ali se Arik plašio da napravi mali rez kako bi potekla krv.
Arik (gledajući u nož): ,,Da li mnogo boli?" Ja: ,,Mene ne, ali vidim da bi tebi mogao biti problem. Čudi me da jedan ratnik ne podnosi rane." Arik (nasmeje se): ,,Zato i jesam dobar ratnik, ne dajem im da me povrede. (sklopi oči, napravi rez i jauknu) Au, ne znam kako ti podnosiš da ovo stalno radiš. (rukujemo se) Kao tvoj pobratim, trudiću se da te štitim od stvari koje te dovode do toga." Ja: ,,A ja ću se truditi da pružim utehu, savet i da te saslušam, kao što prava sestra radi. (zagrlimo se i poljubimo tri puta u obraz) Sad smo familija."
Rea (prilazi mi): ,,Ludilo, znači sad si mi zaova? (zagrli me) Od sad ću tako da te zovem. Ti mene zovi snajka. (namigne i nasmeje se)" Ja: ,,To mu dođe nekako starinski. (smeh)" Rea: ,,U pravu si, zvaćemo se po imenima kao i do sad, imamo lepa imena, šta nas briga. Ali, ipak mi je drago što si uzela Arika za pobratima." Harmoni (prilazi): ,,Spremila sam ručak za sve nas. (pogleda u Magdalenu) Doduše, imala sam i pomoć, ništa bez nje." Makena: ,,Amora i ja ćemo otići po decu i dolazimo, ne počinjite bez nas. (osmeh)" Harmoni: ,,Nećemo, ne brinite. Ovo je idealna prilika da se svi okupimo, baš mi je drago zbog toga."
Mi smo otišli kod Harmoni, Makena i Amora su svratile po porodicu, kako bi nam se i oni pridružili. Makena izvuče ključ iz tašne, stavi ključ u bravu i zaprepasti se kada vide da je otključano, te hitro uđe da proveri da li je sve u redu sa detetom. Pao joj je kamen sa srca kada ga je videla kako se igra sa Ramonom u dnevnoj sobi.
Ramon (ustaje): ,,U pravu si, jeste porastao. Stvarno ga dugo nisam video, a ni tebe. (zagrli je) Nedostajala si mi." Makena: ,,Zar nisi imao puno poslova ovih nedelja?" Ramon: ,,Proširivanje firme će sačekati do daljnjeg, ne želim veliku kompaniju. Za nas troje će biti i više nego dovoljno, čak i za četvoro ako proširimo porodicu. Hoću da budem ovde, i ja hoću da idem u taj park ili poslastičarnicu, hoću i ja da provedem više vremena sa sinom nego sa papirima. Umesto da jurim za nečim bezgraničnim i nesigurnim, hoću da uživam u onome što imam sada, a to ste vi, moja porodica." Makena: ,,Harmoni je spremila ručak i hoće da se svi okupimo, taman ćeš upoznati Lilit i Magnoliju, sad je u ljudskoj formi i zove se Magdalena. (osmeh) Po onome što sam primetila, ima nekih simpatija između Harmoni i nje, ali se svi pravimo kao da ne znamo za to." Ramon (uzima sina): ,,Važi, onda ću i ja da čuvam tajnu. (namignu)"
Posle ručka su svi sedeli i pričali, Harmoni i Magdalena su bile sa decom i igrale se sa njima, a ja sam sela u mirni deo dvorišta i razmišljala. Arik mi se pridružio posle nekog vremena.
Arik: ,,Razmišljaš o Voideru?" Ja (klimnuh glavom): ,,Osećam se nemoćno. (pogledam u ostale) Bolje je što im ništa nisam rekla, ne moraju da se opterećuju tom teškom činjenicom." Arik: ,,Godinama nisam mogao da shvatim kako si mogla da stalno budeš zabrinuta i da te stalno more te teške emocije, u nekim momentima mi je delovalo i suludo, ali onda sam vremenom shvatao. Ti si osećala sve oko sebe i nisi delila te informacije, pa su na neki način te emocije postale tvoje i osećala si se odgovornom za njih. Uz to znaš najverovatniji ishod situacija jer razmišljaš unapred, pa te to dodatno tišti. Zato nikako ne možemo da te izvučemo iz toga, nisi navikla da diskutuješ o tome što te trenutno muči, pokušavaš da sama analiziraš te informacije i nađeš rešenje, misliš da je to tvoja dužnost. Čak bi i tu informaciju o kraju univerzuma nosila sama do kraja, samo da nikog ne zabrinjavaš, ali ti znaš i ti se brineš zbog toga." Ja: ,,Ovako sam prenela brigu i na tebe. Sad smo jedine dve osobe na svetu koje znaju da će uskoro nestati potpuno sve, ne znam samo šta imamo od toga kad ni ti ni ja nemamo moć da sprečimo Voidera." Arik: ,,Tačno, nemamo ništa od toga, ali barem smo podelili brigu. Tome bliske osobe i služe, da možeš da im kažeš sve bez straha i ustezanja." Ja (nekoliko sekundi ćuteći gledam u travu ispred sebe): ,,Da li misliš da je moguće stvoriti toliku količinu toplote da uništi veliku crnu rupu? Ako Voider već misli da će ga stvaranje crne rupe ubiti, zašto jednostavno ne ode do neke poput Sagitarijusa A i završi sa ovim, umesto da kreira novu koja će uvući sva nebeska tela?" Arik: ,,Za ovo prvo nisam siguran, kažeš da te crne rupe iz praskozorja univerzuma još postoje i da ih još uvek ništa nije uništilo. Za ovo drugo imam teoriju - Voider je video čitavu istoriju univerzuma, video je sve promene, uništenja, stvaranja - apsolutno sve. To je puno informacija, koje su posle nekog vremena počele da ga guše. Zvuči poznato?" Ja: ,,Da, i delovalo mi je da imamo nešto zajedničko." Arik: ,,Za razliku od tebe on nema empatiju prema svetu i drugim bićima, zato je i izgubio kontrolu. Od njih petoro samo Helija ima savest, ostali su pogubljeni u svojoj opsesiji, a Voiderova je najgora. Isto kao što je tebe opterećivalo sve oko tebe, naravno u razumnijoj meri, tako i njega opterećuje univerzum i želi da uništi i njega i sebe, toliko se gorčine nakupilo u njemu." Ja: ,,Na njegovom primeru se najbolje vidi zašto bi besmrtnost bilo najveće prokletstvo i zašto je to što smo prolazni zapravo dobra stvar, ako izuzmemo slučajeve gde umiru suviše mlade jedinke." Arik: ,,Tako ljudi više cene sve te male, naizgled beznačajne momente uživanja sa onima do kojih im je stalo i rade stvari koje ih ispunjavaju, više pažnje posvećuju najbližima jer znaju da nam je svima ograničen rok, a niko ne zna kada nam taj rok tačno ističe." Ja: ,,Pa dobro, i to je dobra filozofija života; u mojoj interpretaciji je dobro što je život prolazan jer, ma koliko se u životu mučio i koliko te nedaća strefi, znaš da nećeš da se mučiš doveka, i to ima svoju granicu. Kad čovek umre, on se više ne brine ni oko čega i više nema probleme, smrt mu dođe kao nagrada." Arik (pogleda me i izdahnu): ,,Mrzim što si u pravu, uglavnom stvarno i jeste tako. (ustajemo i pridružujemo se ostalima)"
Roze Lala i Helija su sedele na livadi i gledale u nebeski svod. Helija (zapanjeno gleda u nebo): ,,Ova boja je tako lepa. Mi u svemiru tako vidimo vašu planetu, kao plavu tačkicu. Sunce ponekad postane ovako plavo, ali to kratko traje, a Zemljani skoro uvek mogu da uživaju u plavetnilu. Osim kad Feris počne da baca meteore, onda podigne mnogo prašine pa se nebo ni ne vidi." Roze Lala: ,,Kako napreduje supernova?" Helija: ,,Odlično, skoro sam završila. I vi na Zemlji ćete moći da je vidite za dan-dva. Postoji ta Čandrasekarova granica koju moram da imam, mada sam odavno prešla granicu za belog patuljka, tj. zvezdu koja više ne sija, približavam se masi jednakoj Suncu. Moram da je dovoljno uvećam, samo moram da pazim da me Voider ne preduhitri, nekoliko puta je pretvorio moje potencijalne supernove u crne rupe, nervira me više sa njima." Roze Lala: ,,Čitala sam nešto i o takozvanim 'crvenim džinovima'." Helija: ,,Da, jezgro im postane crveno od ugljenika, zato dobiju takvu boju. Jako lepa boja." Roze Lala (daje joj kutiju): ,,Ako voliš crveno, možda će ti se dopasti ovo." Helija (otvara i vidi lančić sa crvenim srcem): ,,Jao, kako je slatko! Ovo je zemaljski simbol za ljubav? (Roze Lala klimnu glavom) Baš je lepa, a i ovaj simbol je tako lep... (stavlja je na vrat) Tako, odmah ću je staviti. (pretura po džepu) Ja ću onda tebi pokloniti ovo. (pruža joj kamenčić u obliku zvezde) To je zvezdani kamen, sija poput zvezde i pokazuje moju trenutnu energiju. Ako bi mi se jednog dana nešto desilo on bi prestao da sija, mada ne verujem da će to biti brzo. (osmeh)" Roze Lala (uzima kamen diveći se): ,,Oh, kako je prelep! Tako je svetlucav i prelepih boja, čuvaću ovo dok sam živa. (primiče ruku ka srcu) Hvala ti za ovo." Helija: ,,Hvala tebi za ogrlicu. Hej, ako si u prilici pogledaj i maglinu koja ostane nakon supernove, izgleda kao raznobojni oblak koji svetluca u univerzumu, najviše volim kada se naprave pastelne boje. Posle supernove ću doći da se pozdravimo, a ja ću nakon toga otići u drugu galaksiju, ne želim da pratim put svoje braće i sestre, a i hoću da pronađem ljubav svog života o kojoj oduvek maštam." Roze Lala: ,,Iako ne volim rastanke mislim da je to dobra ideja, zaslužuješ da ti se taj san ostvari. Možda u drugoj galaksiji pronađeš svoje mesto pod Suncem... ili koja već zvezda se nalazi tamo, izgovoriću i ljubavnu čaroliju dobre sreće pre polaska da brže nađeš tu osobu." Helija (radosno): ,,Odlično! Jedva čekam da krenem, a i verujem da ćeš mi doneti sreću, ipak si ti vođa armije Kupidona." Roze Lala: ,,I ja se nadam da ću i ovaj put nekome doneti ljubav."
Ostatak dana Amora je provela sa porodicom, baš kao i Makena, ja sam po stoti put u glavi smišljala taktiku protiv Voidera, Harmoni i Magdalena su šetale do obližnjeg brda. Rea se vratila kući nakon posete doktoru.
Arik (zabrinuto): ,,Šta je rekao doktor, jesi li u redu?" Rea: ,,Da, nije ništa strašno. Sve je u redu, ne brini." Arik: ,,Ovih petnaestak dana ti često nije dobro, da nije možda ona radijacija od Radiona uticala na tvoj organizam? Stvarno ću da ubijem tog stvora, neće nikad više da stvara radioaktivne čestice." Rea (smiruje ga): ,,Slušaj, imam da pobedim Feris, pa ćemo posle da se koncentrišemo na sve polako. Nisam u smrtnoj opasnosti, nisam kontaminirana radijacijom, dobro sam i nemoj da brineš. Pusti me da se koncentrišem na nju, moram da smislim taktiku kako da je pobedim jer je dosta jaka, znam sad da je lava uništava kada se nađe direktno u njoj. Ti se koncentriši na Radiona, jeste da izgleda skroz strava ali to nije razlog da ga pustimo da uništi i Zemlju kao što je Mars." Arik: ,,Makena i ja imamo zajedničku taktiku koja bi mogla da uspe, ali imaćemo plan B. Tražiću autogram od njega ako hoćeš. (smeh)" Rea (nasmeje se): ,,Neka, neće biti potrebno. Ionako ću ga se uvek setiti kad neko pomene Mars. (poljubi ga) Bitno mi je samo da iz ove bitke izađemo kao pobednici, imamo još puno bitnih stvari u budućnosti." Arik (proguta knedlu u grlu): ,,Da... Budućnost je pred nama..."
Svanuo je i naredni dan. Helija se sprema da krene do svoje zvezde, Radion je zaustavi pre nego što je pošla. Radion: ,,Kuc-kuc, neću ni da pitam da li je slobodno, (ulazi u njene odaje) nosim ti važne vesti. Malo sam prisluškivao, moglo mi se, pa sam čuo to da si pregovarala nešto sa jednom od članica Tima Blume, da si pominjala odlazak odavde. E sad, ima jedan problemčić sa time; vidiš,da sam ja prvi čuo ne bih nikome rekao iako sam velika tračara, pa bi ti mogla da ideš gde si naumila, znaš da si i ti mene štitila mnogo puta pa bih ti uzvratio uslugu. Avaj, čuo je neko drugi, a ja sam samo čuo kad je ta osoba dobila informaciju od nekog zabezeknutog Zemljanina koji je video tebe i ružičastu vilu ili šta su već one, pa je ovaj naš to čuo pre neki dan i uz pretnju dobio informacije. I tako, samo da te upozorim." Helija (uznemireno): ,,Ko je saznao? Ako je Koldhart nije strašno, on mi je i ranije predlagao da jednog dana odem i nađem bolju sudbinu od uništavanja, nije hteo da postanem poput njega, pričao je da je i njemu muka od njegovih uspomena." Radion: ,,Na tvoju veliku žalost, pogrešan odgovor." Helija (panično): ,,Feris?! Oh, ona mi nije baš naklonjena, ne znam da li bih mogla da joj se umiljavam na foru sestrinstva, nije baš biće sa najmekšim srcem ali možda nekako doprem do nje." Radion: ,,Sad sledi onaj najneprijatniji deo - nije ni Feris. Ostaje još jedan konačan i tačan odgovor." Helija (preblede): ,,Prokletstvo. (sede na stolicu) Od njega mi nema spasa." Radion: ,,Slušaj, sestro, batali se supernove i odmah idi, ne čekaj ga. Otišao je do Jupitera, imaš fore da pobegneš." Helija (odmahnu glavom): ,,Ne, završiću to što imam, makar mi to bilo poslednje. Ako mi se nešto desi bar ćeš znati ko je kriv, ali uspeću sve pre nego što se vrati." Radion: ,,Igraš se sa svojom sudbinom, to ne može biti dobro. Obavestio sam te, na tebi je šta ćeš dalje." Helija (klimnu glavom): ,,Hvala. Nadam se da ću uspeti."
Feris je izašla nakon nekoliko dana provedenih u laboratoriji, stopalo joj je u potpunosti bilo zaceljeno. Koldhart ju je video u prolazu. Feris: ,,Oh, vidi ko se vratio sa Neptuna! Šta ima novo na Neptunu? Oh, da - apsolutno ništa, samo jedna mrtva sirena i gomila leda." Koldhart (prekorno je pogleda): ,,Vidim, zalečila si stopalo, ali si zato u duši i dalje zmija." Feris: ,,Shvatiću to kao kompliment, možda sam zmija ali sam zato spremna za borbu, ti ćeš pustiti tvoje protivnike da te ubiju bez borbe. Nisam mlakonja kao ti." Koldhart: ,,Ja sam bar nekad voleo, ti nemaš milosti ni za jedno biće od kad postojiš. Ako mogu da me ubiju - odlično, pridružiću se Kristal." Feris (podrugljivo): ,,Patetično. Mislila sam da je Helija slaba, ali ti si najveći slabić u mojim očima, puštaš emocije da te ometaju. (polazi ka svojim odajama) Šteta, imao si potencijal za više." Koldhart: ,,Bolje i da stradam nego da postanem kao Voider i ti. Ionako sam odavno otišao predaleko, a nisam našao ono što tražim. (odlazi u svoje odaje)"
Poglavlje 9: Istina pod svetlošću zvezde
Helija je bila pri samom kraju da završi dodavanje helijuma u omotač zvezde kako bi je što brže uvećala, no mala letelica je zaustavi u poslu. Voider je izašao iz letelice, teravši Heliju da se skameni od prizora.
Voider (pogleda u zvezdu): ,,Baš lepa i velika zvezda, odlično napreduješ. Bio sam na Jupiteru, doneo sam ti poklon, nešto što jako voliš." Helija (zadrhti): ,,Ne želim ništa, hvala... Samo hoću da završim ovo." Voider (daje joj flašicu soka): ,,Da bih pokazao koliko mi je stalo, doneo sam onaj tvoj omiljeni sok od voća sa Jupitera, onaj koji si znala da piješ u ogromnim količinama. Rekoh, možda te hvata nostalgija za Jupiterom. Išao sam čak tamo za njega, nemoj da me odbiješ." Helija (blago se osmehnu i uzme flašu): ,,Iskreno, nisam očekivala ovo, plašila sam se šta je u pitanju. (popije dva gutljaja) Nekako nema više isti ukus kao ranije, ali cenim gest. Moram da završim supernovu..." Voider: ,,Polako, odmori malo i popij sok, neću se ni ja dugo zadržavati, imam posla na Zemlji." Helija (popije do pola): ,,Zašto si išao čak do Jupitera po voće za običan sok?" Voider: ,,A zašto da ne idem za svoju sestru? Nisam dugo vremena učinio ništa za tebe, to je samo lep gest. (Helija popije skoro do kraja, ostavivši malo na dnu flaše) Mogao sam taj otrov da stavim i u drugo piće, ali sam hteo da bude nešto što ti voliš." Helija (uznemireno pogleda u njega): ,,Otrov?! Ne, nemoguće je da bi ubio sopstvenu sestru..." Voider (pođe ka letelici): ,,Ti si izdajnik, tako ćeš i biti tretirana. Za sat vremena ti nema spasa, ionako si slabija od svih nas pa još nisi neuništiva, za razliku od mene, tako da će ta doza biti dovoljna da te ubije. Zbogom. (ulazi u letelicu)" Helija (vikne za njim): ,,Monstrume! (uhvati se za stomak i pade na kolena) Nikad neću završiti supernovu, nemam snage ni da ustanem... (leže na tlo) Proklet bio, Voidere."
Amora ubrzo primeti da zvezdani kamen gubi sjaj, te se brzo transformisala u Roze Lalu i teleportovala kod umiruće Helije, koja je ležala na tlu obližnjeg meseca. Roze Lala (dotrči do nje): ,,Šta ti se desilo?! Moram da te odvedem kod Magdalene da te zaleči, drži se..." Helija (tiho): ,,Ne može da me zaleči od ovog otrova, dao mi je najsmrtonosniju supstancu u galaksiji. Mene ubija polako jer sam suviše jaka, nekog bi delić te doze ubio istog trena. Ni u jednom ni u drugom slučaju nema spasa." Roze Lala: ,,Ko je to učinio?" Helija: ,,Voider. Stavio mi je otrov u sok, isprva je delovalo kao da ne dolazi sa lošim namerama." Roze Lala (strese se): ,,Tvoj rođeni brat?!!! Oh zaboga... Zašto?" Helija: ,,Zato što je sebični monstrum, nije važno. Smem li da te zamolim za nešto, ako možeš to da učiniš?" Roze Lala: ,,Naravno, učiniću sve što mogu." Helija: ,,Teleportuj moje telo u centar one zvezde, imam dovoljno helijuma u svojim ćelijama sa aktiviram supernovu. Ionako umirem, hoću bar da umrem uz vatromet univerzuma." Roze Lala (kroz suze): ,,Važi, učiniću to. Žao mi je što se tvoje postojanje ovako završava." Helija (osmeh): ,,Ne brini, možda mi je takva sudbina. Ti se samo skloni na sigurno, energija supernove zna da bude nemoguća za kontrolisanje i može da uništi nešto, na Zemlji ćeš biti bezbedna a videćeš sve. Nastavi da širiš ljubav na Zemlji, (dotaknu svoju ogrlicu u obliku srca) možda se u nekom drugom životu rodim na Zemlji i osetim kako je to imati srodnu dušu kraj sebe. Do tada ću sijati kao ona zvezda, samo milion puta jače. Videćeš me na noćnom nebu, dovoljno sam blizu, a opet dovoljno daleko da vas ne uništim. (izdah) Spremna sam." Roze Lala (zagrli je): ,,Druga Tim Blume moć - teleportuj Heliju u središte one zvezde! (oseti kako Helija nestaje iz njenog naručja)"
Helija se nađe u centru zvezde, koja zatim poče da se širi velikom brzinom. Roze Lala zgrabi flašicu sa preostalim sokom i brzo se teleportuje, pre nego što je prva eksplozija počela.
Supernova je trajala oko dva minuta, obasjavši čitav taj deo Solarnog sistema. Amora je gledala u nebo teleskopom koji je stvorila, diveći se tom veličanstvenom prizoru, najgrandioznijem vatrometu koji je ikad videla; bilo je teško uhvatiti svaku boju koju je eksplozija kreirala, stapale su se poput kaleidoskopa i polako nestajale. Na kraju je ostala zvezda jakog sjaja, kao i još nekoliko nebeskih tela oko nje, a zvezdani kamen iz Amorinog džepa poče sijati najjače do tad. ,,Bilo je prelepo, Helija, znam da bi bila ponosna. I ja sam ponosna na tebe." - prošaputala je, a zatim joj se pogled zaustavi na onoj flašici sa zatrovanim sokom. Nije mogla da ne učini baš ništa povodom toga, osećala je da bi trebalo reći istinu.
Radion i Koldhart su bili u jednoj od zajedničkih prostorija, videvši supernovu pomisliše da je Helija uspela u svojoj nameri i da je sada bezbedna, te im je laknulo. Ubrzo nakon toga se na njihovom stolu pojavi ona flašica sa ostatkom soka, a na njoj je bila poruka: ,,Voider ju je otrovao, htela je da je teleportujem do centra zvezde da aktivira supernovu. Žao mi je zbog vašeg gubitka, bila je divno biće. Zaista mi je žao."
Koldhart i Radion se pogledaše sa nevericom, a Feris uđe u prostoriju. Feris: ,,Šta vam je sad?" Radion: ,,Voider je ubio Heliju. Otrovao ju je njenim omiljenim sokom, podlac jedan! (tresnu o sto) Upozorio sam je na njega jutros, rekao sam joj da beži, ali je bila tvrdoglava do kraja." Feris: ,,Zar je dotle došlo? Ne verujem u to, sigurno ću verovati bratu više nego anonimnoj poruci, najverovatnije od neprijatelja. Nemojte biti toliko naivni."
Koldhart je okretao flašu u rukama, ćuteći neko vreme. Odjednom poskoči i obrati se Radionu: ,,Moram da iskoristim uređaj za teleportaciju, znam da ga retko koristimo ali mi je hitno." Feris: ,,Gde ćeš sad pa ti? Samo ti je do šetnje, a neprijatelji verovatno smišljaju kako da nas ubiju." Koldhart: ,,Umukni, Feris, moram nešto da proverim. (Radionu) Gde je gvozdeni malj?" Radion (zbunjeno): ,,Malj? U delu za alate. Šta će ti?" Koldhart (dok polazi ka toj prostoriji): ,,Treba mi da razbijem led."
Našao se ispred palate na Neptunu, hitro se penjući niz hiljade stepenika. Sve je stajalo isto kao i uvek, zajedno sa Kristalinim ledenim grobom. Uzeo je malj i razbio ledeni blok, time izvukavši Kristalino telo na površinu. Teška srca je uzeo nož i rasporio njen stomak, izvukao njen želudac i stavio ga u komoru, a zatim je ponovo položio u grob i zaledio. Smušeno reče: ,,Izvini što sam oskrnavio tvoje savršenstvo, moram da konačno odgovorim na pitanje koje me tišti milenijumima. Istina mora konačno izaći na videlo."
Vratio se nazad pomoću teleportacije i bez previše reči otišao u laboratoriju, zajedno sa ostacima soka i Kristalinim želudcem. U međuvremenu se i Voider pojavio.
Feris (Voideru): ,,Ove dve budale te optužuju da si ubio Heliju, ja ne verujem u to. Hoće da te krivo optuže." Radion (Voideru): ,,Kako si mogao? Bila nam je sestra!" Voider: ,,Bila je izdajnik! Htela je da ode i sarađivala je sa neprijateljem!" Radion: ,,Da, htela je da ode u drugu galaksiju da se spasi od tebe monstruma!" Feris (pogleda u Voidera): ,,Čekaj, stvarno si je ubio?" Voider (pogleda je popreko): ,,Da, i? Imaš neki problem sa time? Da nećete možda da joj se pridružite ili da i vi sarađujete sa Timom Blume ili već kime?!" Feris (odmaknu se od njega): ,,Nema ovo veze sa Timom Blume - ti stvarno jesi psihopata."
Koldhart (besno izlazi iz laboratorije): ,,Verovao sam ti, a ti si imao srca da to učiniš! (dolazi i udara ga pesnicom) Još si mi govorio da prestanem da žalim za njom, da iskalim tu energiju negde drugde - pobio sam stanovnike dve planete zbog tebe! (nastavlja da ga udara) Zašto si ubio moju verenicu?! Zašto si ubio Kristal kad ti ništa nije uradila?!" Voider (mirno stojeći): ,,Zbog nje nisi bio dovoljno koncentrisan, trebalo ti je motivacije da ponovo koristiš moći. Zbog te sirene si potpuno izgubio razum, bila je smetnja pa sam je uklonio." Koldhart (uzme nož i počne ga ubadati): ,,To je bila moja najdraža osoba, a ne smetnja! Ti si smetnja u mom životu, proklet bio dan kada te je univerzum stvorio! Živim sa tobom pod istim krovom već stotinama hiljada godina, slušam svaku tvoju naredbu, a ti si mi oduzeo ono što sam najviše voleo! I to ti nije bilo dosta, nego si i sestru morao da ubiješ! Čak ne pokazuješ ni najmanju dozu griže savesti zbog toga, stojiš tu kao neki kip bez ikakve facijalne ekspresije, gadiš mi se!" Radion (smiruje ga): ,,Pusti ga, znaš da nemaš šanse da ga ubiješ. Skot je suviše jak, a ti samo trošiš snagu uzalud, tvoji ubodi ga uopšte ne ozleđuju." Feris (sa nevericom): ,,Jesmo li i mi na toj tvojoj listi za odstrel, pošto već uklanjaš sve koji ti se zamere?" Voider: ,,Ako vas one male šarene napasti ne uklone pre toga, onda ćemo svi u univerzumu da nestanemo zajedno. Konačna sudbina univerzuma." Radion (panično): ,,Hoćeš da aktiviraš jedan od tri scenarija uništenja čitavog univerzuma?! Ti si potpuno lud! Jesi li svestan da više ništa neće postojati, da nestaje život u svim galaksijama i sve što je stvarano milijardama godina? Posle toga nema postojanja IČEGA, shvataš li to?!" Voider (dok odlazi): ,,Itekako shvatam šta to znači. To znači da ću i ja nestati zajedno sa univerzumom. Zvuči kao dobra opcija, ionako je sve postalo monotono. (odlazi)" Radion (Feris i Koldhartu): ,,On je poludeo, sve će nas zbrisati! (Feris) Ima li neku slabu tačku, bilo šta što može da ga uništi pre nego što učini ono što je naumio?" Feris (odrično klimnu glavom): ,,Ne znam, stvoren je zajedno sa crnim rupama nakon Velikog praska i neuništiv je, kao i one. Uostalom, ako one eksplodiraju ko zna u kakvom stanju će ostati kosmos, tako da ne bih probala sa uništenjem tih rupa, previše je rizično. Sredićemo prvo Tim Blume da nam ne smetaju, videćemo posle toga šta ćemo sa Voiderom." Koldhart: ,,Zašto da se borimo sa njima? Oni su nam najmanji problem u ovoj priči, naš rođeni brat je naš najveći neprijatelj!" Feris: ,,Zar ćemo ih pustiti da rade šta hoće? Mi smo vladari kosmosa." Radion: ,,Da smo pametni, sarađivali bismo sa njima." Feris (besno): ,,Nikada! (odlazi u svoje odaje)"
Voider je krenuo letelicom ka najstarijem kvazaru, supermasivnoj crnoj rupi udaljenoj trinaest milijardi svetlosnih godina od Zemlje, te je žurio da što pre stigne i ostvari svoj plan.
Feris je pravila taktiku kako da uništi Tim Blume sama, videla je da neće moći mnogo da računa na Koldharta i Radiona. Kreirala je obuću sa kojom može da hoda po lavi kako ne bi rizikovala da je Crveni Karanfil ponovo povredi ili čak ubije, kao i štit otporan na tečnu lavu. Iako je kontrolisala meteore i lavu retko joj se dešavalo da ima kontakt sa njima, te je prolazila sa minimalnim povredama koje bi sanirala u laboratoriji gde su imali tehnologiju za zarastanje skoro svih delova tela. Tu mašinu, kao i mnoge druge, dizajnirala je ona sama, sakupljajući znanje različitih civilizacija sa različitih planeta. Na Zemlji je dosta naučila od starih Egipćana i Antlantiđana, razočaravši se kasnijim unazađivanjem ljudske rase. Trebalo im je skoro dva milenijuma da ponovo razviju tehnologiju koja je već počela da zastareva na drugim planetama, ali je barem bilo nekog pomaka i zanimljivih otkrića. Najviše je naučila na Saturnu, njihova civilizacija je posedovala najveću količinu mudrosti. Doduše, nisu dugo postojali, pa nije ni stigla da nauči previše, bilo joj je krivo što su i oni pretrpeli kataklizmu slično kao i Antlantiđani na Zemlji. S druge strane, uvek ju je nervirala srdačnost i emotivnost civilizacija na Veneri i planeti Merkur, te je uz nekoliko stotina meteora i vrele lave kreirala potpuni red, kako je to ona zvala. Helija joj to nikad nije oprostila, iako ju je do tada gledala kao svog uzora, nije mogla da pređe preko činjenice da su te dve planete od harmoničnih mesta punih dobrodušnih bića postale puste prerije pune kratera i aktivnih vulkana bez i jedne žive duše. Feris nije bilo žao, prezirala je pokazivanje emocija sreće i tuge i osećala se kao da nije učinila ništa pogrešno. Nervirala ju je i civilizacija na Zemlji, ali je tu uvek bila u konstantnoj prepirci sa Koldhartom i Radionom ko će u potpunosti zavladati njome; ona je možda sravnila celu vrstu dinosaurusa sa zemljom kada je u periodu krede bacila veliki meteor, i možda s vremena na vreme napravi veću havariju kada aktivira jedan od svojih zaostalih supervulkana, kao onomad u Pompeji, ali je Koldhartov led na polovima i dalje ostao da podseća da je i on već ostavio svoj trag na Zemlji, a Radion smatra da je upravo on budućnost Zemlje. Jedino nikom od njih nije bilo stalo do toga da uništi Jupiter zbog njegovih svojstava, a i to je bila Helijina omiljena planeta. Feris je razmišljala da preuzme i nju nakon bitke, ali nije mogla previše da planira zbog Voidera i njegovog plana, to je kvarilo čitavu koncepciju. Sledeći cilj joj je bio Tim Blume, nije se zamarala ostalim planovima.
Poglavlje 10: Neprijatno otkriće
Ostale članice tima su provele dane radeći stvari koje vole i sa ljudima do kojih im je stalo, insistirala sam na tome. Velika borba sa Voiderom se bližila, ali i dalje nisam imala nikakvo rešenje, te sam imala u vidu da možda neću uspeti, da se kraj svemira opasno približio. Došlo je vreme za konačne borbe.
Crveni Karanfil i Roze Lala su zajedno krenule protiv Feris. Crveni Karanfil (Feris): ,,Ponovo se srećemo. (primeti oklop i zaceljenu nogu) Kako si uspela da zaceliš celo stopalo? I šta je sa tim oklopom?" Feris: ,,Mi smo napredniji od vas ljudi, imamo tehnologiju i za to. Oklop je tu da se ono od prošli put ne ponovi, tako da me nećeš poraziti." Roze Lala (Crvenom Karanfilu): ,,Deluje moćno, kako da je pobedimo ako ne možeš da koristiš svoju taktiku?" Crveni Karanfil (zabrinuto): ,,Ne znam, sada moram da improvizujem jer sve što sam planirala pada u vodu."
Feris nije gubila vreme već je odmah počela sa kombinacijom lave i meteora, što se ponovo pokazalo kao jaka kombinacija jer su ih devojke teško izbegle. Roze Lala ju je pogodila strelom da bi je dekoncentrisala na neko vreme, dovoljno da se Crveni Karanfil i ona tranformišu u mračnu formu. Odeća koju je Crna Lala nosila bila je elegantna mala crna haljina, crne hulahop čarape, crne rukavice do lakta i crne cipele sa niskom štiklom, upotpunjeno sa crnom bisernom ogrlicom i dva crna cveta koja su pridržavala njenu karakterističnu frizuru sa dve male okrugle punđe na obe strane. Moć koju je kontrolisala bio je tornado, te ogromnim tornadom poče kupiti zapaljeno grumenje iz vazduha i usmeri tornado ka Feris, time je oslabivši. Crni Karanfil ponovo zatrese tlo i usmeri lavu ka Feris, ali je oklop sprečio prodiranje lave.
Crna Lala (Crnom Karanfilu): ,,Magla i zemlja, tj. lava u ovom slučaju, i moj vetar tj. tornado. Spojimo ih da dobijemo kombinaciju izuzetno toksične pare, njen oklop ne može to da zadrži - udahnuće je." Crni Karanfil (klimnu glavom): ,,To je odlična ideja. Teleportujmo se što dalje čim lansiramo, može da ubije i nas." Zajedno: ,,Treća Tim Blume moć - koncentrisana lava u obliku gasa! Druga Tim Blume moć - teleportacija na sigurnu razdaljinu."
Feris pokuša da se izvuče, ali je Crna Lala usmerila paru direktno u njen respiratorni trakt, zatim je raspršila vazduh celim njenim plućima, što ju je nateralo da padne i grčevito se bori za svež vazduh. Crni Karanfil ponovo primeni moći zemljotresa, tako da je tlo sa vrelom lavom u potpunosti prekrilo Ferisino telo. Da bi bili sigurni da Feris više nije živa, morali su nečim da ohlade tlo i onda provere. Tu im je u pomoć pritekla Beli Zumbul koju su pozvale, koja se zatim transformisa u svoju mračnu formu kako bi uspela da ohladi toliku količinu lave odjednom.
Crni Zumbul je imala kratku, usku crnu majicu bez rukava sa kragnom i belim rubom na dnu, crne pantalone visokog struka sa belim rubovima, kosu puštenu (i dalje je imala srednje dugu, veoma kovrdžavu kosu kao i ranije), kao i naočare koje je i inače nosila, a od nakita je imala minđuše sa dva deltoida. Zaledila je lavu, zatim su uklonili taj sloj i videli da je od Feris ostao samo kostur, doduše drugačiji nego kod ljudskog bića, više je podsećao na humanoidnog reptila bez repa. Vratile su se u regularne forme pošto su završile sa mračnim moćima, ali Beli Zumbul nije mogla da razume kako je Ferisin skeleton ostao ovakav kakav je te je htela da ostanu neko vreme. Čula je za neke teorije o gmizavcima koji su evoluirali i postali jednaki ljudima, ali nikad nije uzimala te teorije za ozbiljno.
Crveni Karanfil: ,,Ostali nisu delovali kao gmizavci, izgleda da je samo ona." Beli Zumbul: ,,Ne razumem kako je ovo moguće. S druge strane, ovih dana smo se borili sa bićima iz kosmosa, ne znam zašto me više išta čudi." Roze Lala poče zatrpavati kostur, Crveni Karanfil pogleda u nju i upita: ,,Šta to radiš?" Roze Lala: ,,Jeste da je negativac, ali rekoh da je sahranimo po našim ljudskim običajima. (ostale joj pomognu te brzo završiše) Tako. Počivaj u miru i nađi svoj put, ma gde on bio. (Beli Zumbul i Crveni Karanfil pogledaju u nju) Šta, pa zaslužuje bar neku reč za kraj." Crveni Karanfil: ,,Možemo li sad da krenemo, ako smo završile sa ceremonijama? Stvarno moram da legnem, opet mi nije dobro." Beli Zumbul: ,,Naravno. Roze Lalo, idi sa njom, mene čeka Andor da sredimo Radiona. Ako se izvučemo živi vidimo se u parku." Roze Lala: ,,Važi, idemo mi onda. (odlaze kući)"
Za to vreme, Žuti Maslačak i Magdalena su se teleportovale kod Koldharta. Koldhart (videvši ih): ,,Odlično, očekivao sam vas, baš sam se pitao kada ćete konačno doći. Razmišljao sam da vas i ne čekam, nego da uzmem letelicu i vozim pravo u Sunce, sigurno bi me ubilo, ali sam hteo da vam dam priliku da probate. Rekoh, možda vam nešto znači za kolekciju neprijatelja ili kako već to ide kod vas." Magdalena: ,,Želimo da rešimo ovo mirnim putem, ne borbom, ne želimo da te ubijemo. Nemoj ni ti da ubiješ sebe, možda možemo ovo da rešimo bez toga." Koldhart: ,,Kamo lepe sreće da mogu da se ubijem svojim moćima, ali mene ubija moć suprotna od te, bar se nadam. To ćemo sad saznati." Žuti Maslačak: ,,Ja to sigurno neću učiniti." Koldhart (uzdahnu): ,,Dobro, znači igramo na teži način. (minimalnom količinom energije pogodi Magdalenu, ona pade dole) Ovo je minimalna moć, povećavaću sve dok ne pristaneš, ali upozoravam te da neće dugo proći pre nego što je ubijem." Žuti Maslačak (potrči ka Magdaleni): ,,Jesi li dobro?! Magdalena (polako se pridigavši): ,,Ne brini, samo sam lakše povređena. (upotrebi moć zaceljivanja) Eto, nije mi ništa. Nemoj da mu ispuniš to što traži." Koldhart (pogubljeno): ,,Dobro, onda, sledi runda dva. (ponovo je pogodi još jače, čineći da odleti dalje od udara) Sledeća runda ubija ljudska bića, tako da bih ti stvarno dao savet da me pogodiš najjače što možeš pa da završimo sa ovim." Žuti Maslačak (Magdaleni): ,,Ne mogu da pustim da te ubije, čak i da te ne ubije u sledećem napadu samo je pitanje vremena kada hoće. (Koldhartu) Jesi li siguran da hoćeš ovo?" Koldhart (klimne glavom): ,,Hoću da se pridružim svojoj voljenoj Kristal. (raširi ruke) Pucaj najjače što možeš." Magdalena (Žutom Maslačku): ,,Nemoj da ga pogodiš, sigurno postoji način..." Žuti Maslačak (poljubi je): ,,Neka se pridruži Kristal, ovako mu je svaki momenat bez nje patnja koje nikako ne može da se otarasi. I meni bi tako bilo bez tebe, tako da ćemo mu pomoći ako ga pustimo da ode." Magdalena (pogleda u Koldharta, zatim ponovo u nju): ,,U redu, razumem. Potrudi se da se ne muči dugo, spaljivanje je jedan od najbolnijih načina." Koldhart: ,,Ne brinite se za to, samo me pogodi. (klimnu glavom) Hvala na razumevanju."
Harmoni se koncentrisa i oseti strujanje mnogostruko jače moći, pretvarala se u svoju mračnu formu. U toj formi nosila je crne šire pantalone, ravne cipele, crni top sečen ispod nedara, odakle se nastavljao lepršavi prozirni materijal do sredine stomaka, a imao je i dve trake nalik rukavima, zatim kratki crni veo oko glave i narukvice od isprepletanog konca koji je obrazovao romboide. Ispod vela nazirale su se okrugle crne minđuše sa dva svetlucava crna kamena.
Pogleda još jednom u Koldharta, oseti njegovu bol u pogledu i to koliko želi da ode, a zatim skupi svu energiju i pogodi ga njome. Njena energija bila je ekvivalentna četvrtini energije Sunca te je morala da je striktno usmeri samo na njega da ne nanese štetu oko sebe, sasvim dovoljno da sprži Koldharta u kratkom roku. Pokupile su njegov pepeo, pomoću prve moći su stvorile urnu u koju su stavile taj pepeo i teleportovale se do Kristalinog groba na Neptunu. Žuti Maslačak stavi urnu na ledeni blok i reče: ,,Želeo si da budeš sa Kristal, pa smo te donele kod nje. To je najmanje što možemo da učinimo, nadamo se da ćete sada biti zajedno na nekom drugom svetu. Žao nam je što se vaša priča ovako završava. Zbogom. (odlaze nazad na Zemlju)"
Beli Zumbul i Andor su spremno krenuli na Radiona - imali su taktiku da ga Crni Zumbul zaledi, a zatim Andor probode mačem. Ipak, nisu očekivali krajnje čudnu situaciju - Radion se predao pre borbe.
Radion (njima): ,,Da se odmah razumemo - ne radim ovo jer sam slab, nego zato što sam vam potrebniji živ. Doduše, sestro, vidim da si sad skroz opasna, ne bih se kačio sa tobom ako već ne moram." Crni Zumbul (vrati se u formu Belog Zumbula): ,,Ne razumem, predaješ se? Da li je ovo neka nameštaljka ili...?" Radion (odmahnu rukom): ,,Ne, samo sam i ja svestan da će Voider ionako sve da nas pobije, (Andor mu pokazuje da prestane da priča) pa rekoh da poživim još malo... (pogleda u Andora) Šta, šta sam rekao?" Beli Zumbul: ,,Kako to misliš da će sve da nas pobije? A ti, Andore, šta ti znaš o tome?" Radion: ,,Oh, plava drugarica vam nije pominjala da je moj brat neuništiv, a uz to hoće da se samouništi... Ha, kontaš ironiju... Možda ni ona ne zna, i mi smo bukvalno juče saznali kakve su Voiderove namere, mada mi ovaj vaš vitez deluje kao da je već čuo za to, a to je mogla da mu kaže samo devojka sa plavo-ljubičastom haljinom." Beli Zumbul (pogleda u Andora i fiksira ga pogledom): ,,Pričaj šta ti je Plava Ruža rekla u vezi Voidera, ima li nešto što bi trebalo da znamo?" Andor: ,,Postoji veoma dobar razlog zašto vam nije rekla, ni sama ne može da se pokupi od kad je čula." Radion (klimnu glavom): ,,Dečko je u pravu, ima skroz da pošiziš." Beli Zumbul: ,,Pričajte dok nisam upotrebila moći da vam izvadim reči iz usta." Andor: ,,Hoće da izvede scenario konačne sudbine univerzuma, teorija po kojoj kreira masivnu crnu rupu koja proguta čitav univerzum, a samim tim i njega. Hoće da uništi univerzum." Beli Zumbul (skeptično): ,,Ne može to da uradi, univerzum je večan, a naročito sam sigurna da jedna osoba ne može sve to sama, nema šanse." Radion: ,,Reci to njemu, prema podacima koje šalje letelica kojom je krenuo, izgleda da se uputio ka kvazaru J0313-1806, hiljadu puta svetlijoj od Mlečnog puta, jedan koma šest milijardi puta veća od Sunca, nastala samo sto miliona godina nakon Velikog Praska što je za naše pojmove skoro pa ništa. Kad stigne do nje - a ništa ga neće zaustaviti - baj, baj, univerzume! Drago mi je što smo se upoznali, šteta što će to poznanstvo kratko trajati." Andor (Belom Zumbulu): ,,Znam da ne veruješ da ima toliku moć, ali zaista je ima. Plava Ruža ga je napadala svom snagom i na nekoliko načina, nije mu nanela ni malu ogrebotinu." Beli Zumbul (sa nevericom): ,,Znači, za vrlo kratko vreme ćemo svi nestati, sve će nestati? (hvata se za glavu) Oh, zaboga. Kamo sreće da sam znala, a možda bismo i našli taktiku..." Andor: ,,Nema taktike, nema nekog specijalnog rešenja." Beli Zumbul: ,,Mislila sam da će to što je Feris bila mešavina gmizavca i svoje vrste biti najveća informacija danas, ali ovo..." Radion: ,,Oh, to... Feris je bila pomalo opsednuta naukom, te je vršila razne eksperimente. Probala je da pomeša svoj DNK sa genima džinovskih gmizavaca koje ste imali približno u vreme dinosaurusa, pa je zato postala kao neki mutant. Ti gmizavci su kod vas ušli u period 'hodajuće mrtve klodistike', pa shvatam da je za vas ljude to malo neverovatno." Beli Zumbul (objašnjava Andoru pojam): ,,To je stagnacija u evoluciji neke vrste nakon velikih izumiranja. (Radionu) Znači, nema ljudi-gmizavaca?" Radion: ,,Ne, osim ako se još neko igrao genima kao moja sestra. Ona je bila jedini primer za koji sam znao." Beli Zumbul: ,,Idemo da se pridružimo ostalima, možda neko od njih ima bolje rešenje ali sumnjam."
Žuti Maslačak, Magdalena, Beli Zumbul, Radion i Andor su se okupili na jednom mestu, Roze Lala i Crveni Karanfil su se pridružile kasnije. Andor je ispričao kako stoje stvari, zabrinuvši ostatak ekipe. Zbog Radionovog zračenja Žuti Maslačak je svuda okolo stvorila gljivice Croptococcus neofomans kako bi apsorbovale radijaciju, na Zemlji poznatije kao "černobiljske gljivice" jer su nađene u blizini nekadašnjeg reaktora. Beli Zumbul je u glavi prizivala svaki detalj koji zna o Ajnštajnovoj teoriji relativiteta u kojoj je objašnjavao uticaj gravitacije na svetlost, ali joj to nije donelo nikakvo rešenje. Znala je da crne rupe imaju veliku gravitaciju i da apsorbuju čak i svetlost, ništa od znanja (kog je imala u više nego dovoljnim količinama) nije moglo da se primeni. Dogovorili su se da krenu za mnom.
Žuti Maslačak, Magdalena, Beli Zumbul, Radion i Andor su se okupili na jednom mestu, Roze Lala i Crveni Karanfil su se pridružile kasnije. Andor je ispričao kako stoje stvari, zabrinuvši ostatak ekipe. Zbog Radionovog zračenja Žuti Maslačak je svuda okolo stvorila gljivice Croptococcus neofomans kako bi apsorbovale radijaciju, na Zemlji poznatije kao "černobiljske gljivice" jer su nađene u blizini nekadašnjeg reaktora. Beli Zumbul je u glavi prizivala svaki detalj koji zna o Ajnštajnovoj teoriji relativiteta u kojoj je objašnjavao uticaj gravitacije na svetlost, ali joj to nije donelo nikakvo rešenje. Znala je da crne rupe imaju veliku gravitaciju i da apsorbuju čak i svetlost, ništa od znanja (kog je imala u više nego dovoljnim količinama) nije moglo da se primeni. Dogovorili su se da krenu za mnom.
Voider je već stigao toliko blizu da se kvazar u potpunosti video, te je izašao iz letelice i krenuo ka njemu. Stvorila sam se pred njim.
Voider (iznenađeno): ,,Došla si po još jedan poraz? Dobro, sama si kriva. (polazi ka crnoj rupi) Hoćeš li i ti možda da skočiš i odmah sebi skratiš muke, ili ćeš čekati da se crna rupa uveća i uvuče ceo kosmos? Isti ti je đavo u svakom slučaju, brzo će se završiti." Ja: ,,Došla sam da sprečim nestanak kosmosa." Voider (nasmeje se): ,,Nemaš šanse. (pokazuje rukom ka kvazaru) Ti si kao zrnce peska u odnosu na ovog svemirskog džina, smatraj tu borbu izgubljenom." Ja: ,,Jedina borba koju sam izgubila je borba sa samom sobom, a ovu protiv tebe neću." Voider: ,,Ti i ja smo onda jako slični, s tim da ću ja dobiti borbu kad je budem izgubio. Video sam dosta stvari u ovom univerzumu, neke stvari su bile i moj doprinos - neću lagati, ali skoro sve se ponavlja, kao dosadna melodija koja konstantno svira u mozgu milionima godina. Vama ljudima je kosmos fascinantan jer jedva da išta znate o njemu, ali ja znam skoro sve o njemu i postao mi je krajnje nezanimljiv." Ja: ,,Nismo isti. Ti hoćeš da uništiš ceo univerzum zbog svoje autodestruktivnosti, ja hoću da ga spasem i pored svoje autodestruktivnosti. Ja osećam krivicu zbog svoje porodice iako ih nisam direktno ubila, a ti ne osećaš grižu savest iako si direktno ubio rođenu sestru i ko zna koliko bića u univerzumu. Iako imam poprilično nisko mišljenje o sebi, nemoj da me stavljaš u isti koš sa sobom, nikad neću biti toliko bezobzirno sebično biće." Voider (pogleda me i nastavi da korača): ,,U redu, gospođice Brižna, slobodno žrtvuj svoj beznačajni život da spasiš svemir, ali nećeš uspeti ništa a tvoja žrtva će ostati nezabeležena, kao da nisi ništa ni uradila. Radi šta god hoćeš, ionako su sve tvoje moći mizerne u odnosu na snagu ovog kvazra. (hoda prema kvazru)"
Poglavlje 11: Veliki Prasak
Ostatak ekipe se stvori u blizini. Radion (prilazi mi): ,,Evo, sestro, tu sam da pomognem. Pazi samo da me ne dotakneš - ne zato što sam zgodan, iako stvarno jesam, već zato što sam radioaktivan, mogu da ti nanesem povrede." Ja (zbunjeno): ,,Ovaj... Zar Radion nije bio na suprotnoj strani? Gde su ostali, tj. Koldhart i Feris, s obzirom da sam Voidera već videla?" Magdalena (Žutom Maslačku, šapuće): ,,Ne pričaj detalje zašto smo uništile Koldharta, znaš da ima samoubilačke misli pa da ne utičemo negativno na nju." Žuti Maslačak (sasluša i klimnu glavom): ,,Koldhart je uništen, isto kao i Feris. Radion hoće da pomogne." Radion: ,,Šta uopšte misliš da uradiš? Predpostavio sam da hoćeš da uđeš u kvazar i oslobodiš jaku energiju iznutra, jesam li pogodio?" Ja (klimnuh glavom): ,,Da, htela sam da probam sa time." Radion: ,,Onda ću pratiti i osloboditi maksimum od svoje, bićemo duplo jači." Andor (priđe mi): ,,Poginućeš ako to uradiš." Ja (pogledam ga u oči): ,,Svi ćemo poginuti ako to ne uradim. Ovako imamo bar neke šanse." Roze Lala: ,,Da ipak pođemo i mi?" Ja (odrično klimnuh glavom): ,,Nikako. Radion i ja ćemo uništiti kvazar iznutra, vi ćete biti na ivicama ove galaksije i napravićete štit da ne bi došlo do oštećenja drugih galaksija, ako crna rupa eksplodira napraviće masivnu štetu i više će mi značiti da tu štetu bar malo ublažimo, a i neću da stradate, neko će vas čekati kod kuće. Čuvajte se, nemam potrebe da vam išta govorim u vezi vaših armija jer ste već pokazale da umete da ih odlično vodite, imaćete te moći dok ste žive. (dajem kutijicu Magdaleni) Ovde se nalazi seme, posadi ga gde god želiš ako pobedimo u ovoj borbi, a svima vama želim dug i srećan život." Andor (zagrli me i zaplaka): ,,Rekao sam da ću te štititi, a izneverio sam te." Ja: ,,Nisi me izneverio, ovo je ono što sam oduvek želela - da budem svima od koristi. Umreću kao heroj, tome su moje moći i namenjene." Radion (potpisuje sliku i daje je Crvenom Karanfilu): ,,Ovo je za tebe. Jeste da slika ne može baš verodostojno da pokaže moju grandioznost, ali samo će to ostati od mene." Crveni Karanfil: ,,Ne brini, ako me neko pita reći ću mu da je ovo jedan kul lik, iako si uništio Mars - to ćemo prećutati."
Salutirali smo jedni drugima, a zatim Radion i ja krenusmo ka crnoj rupi. Rea (viknu): ,,Lilit!" Ja (okrenuh se): ,,Kaži." Rea (stavlja ruku na stomak): ,,Ako bude devojčica, nazvaću je Lilit. Nadam se da će biti hrabra i brižna kao ti." Ja (nasmešim se i klimnem glavom): ,,Čast mi je što će nositi moje ime, želim joj svu sreću. (nastavljamo da se krećemo, Tim Blume ode na svoje pozicije)"
Voider uskoči u crnu rupu i ona poče naglo da se širi i guta sve pred sobom. Radion i ja smo ušli malo nakon njega, aktivirajući maksimalnu količinu toplote - on zračenjem, a ja munjama. Kada smo stigli do maksimuma svoje snage kvazar je eksplodirao, raspršivši destruktivnu energiju po celoj galaksiji. Crveni Karanfil, Roze Lala, Beli Zumbul i Žuti Maslačak su svojim moćima sprečile da ta energija pređe u druge galaksije, time spasivši okolne galaksije od uništenja, možda čak i našu. Nakon hrabrog čina našle su se ponovo na Zemlji u svojoj ljudskoj formi, gde su ih čekali Arik i Magdalena, shvativši da Tim Blume ovoga puta zaista više ne postoji, te samo ćuteći gledaše ka nebu nekoliko minuta.
Poglavlje 12: Pred kraj našeg vremena
Trideset godina kasnije:
Petoro dece se udobno smestilo uz svoju baku koja im je pričala priče. Već je došlo vreme za spavanje, te su deca nevoljno morala da odu na spavanje, ali su želeli još neku priču. Unuka 1: ,,Ali, bako, pričaj nam opet onu priču o superheroinama koje su spasile svet pre trideset godina!" Unuk 1: ,,I o svemirskom brodu!" Devojčica 2: ,,I o supernovi!" Unuk 2: ,,I o svemiru!" Mikael (ulazi u sobu): ,,Deco, vreme je za spavanje." Unuka 3: ,,Ali, deda, baka Amora nam je pričala priče! Hoćemo još priča!" Mikael: ,,Sutra. Laku noć, mali moji. (deca ga zagrle i odu u sobu) Lepo spavajte. (Amori) Jesu li te mnogo izmorili?" Amora (odmahnu rukom): ,,Ma kakvi, volim da ih čuvam, to mi je uživanje. Kad već mogu da pomognem našoj deci - zašto da ne, a i mališanima će prijati da odrastaju zajedno. Porodica mora da se drži zajedno, potrebni smo jedni drugima." Mikael: ,,Jeste tako. Pričala si im vašu priču?" Amora: ,,Ne brini, izostavljam one teške detalje, mali su za to. Za sada misle da je to neka bajka koja se desila tamo nekim izmišljenim likovima. (spusti glavu u Mikaelovo naručje) Ne mogu da verujem da je prošlo skoro trideset godina. Trideset godina od kad smo svi umalo nestali, nekad ne mogu da verujem da se to stvarno desilo. Za nedelju dana imamo okupljanje, jedva čekam da ih ponovo vidim, baš sam ih se uželela." Mikael: ,,Ovoga puta smo mi domaćini, idemo sutra u kupovinu namirnica." Amora (poljubi ga u obraz): ,,Sutra ću i tebi i ovim našim anđelčićima da spremim kolače. (štipne ga za obraz) Tebi ću spremiti koh." Mikael (nasmeje se): ,,Ugojiću se od tvojih kolača, svi su preukusni a ne mogu da im odolim. (ustaje i kreće prema spavaćoj sobi) Idem na spavanje, čekaću te." Amora: ,,Važi, idem samo da završim svoj mali ritual i dolazim.'
Amora izađe napolje i pogleda ka nebu. Jedna zvezda poče treperiti kada je ona izašla, te Amora mahnu i blago reče: ,,Laku noć i tebi, Helija, zvezdana princezo. Pozdravi mi Lilit." Okrenu se i uđe unutra, a zvezda nastavi da sija na noćnom nebu.
Mladi profesor je predavao astronomiju, detaljno pričajući o Mlečnom putu i Solarnom sistemu. Čas se završio, a u učionicu uđe njegov mlađi brat. Mlađi brat: ,,Došao sam po tebe, idemo na ručak kod mame i tate. Jesi li spreman?" Stariji brat (pakuje stvari): ,,Da, evo idemo. Kako je bilo u firmi, da li se snalaziš?" Mlađi brat: ,,Da, da... Tata i mama su mi dosta pomogli da se snađem. Da li te slušaju ovi tvoji studenti?" Stariji brat: ,,Ne mogu da se požalim. Uostalom, ti i ja smo iz prve ruke slušali o kosmosu, dobiće tačne informacije." Mlađi brat (klimnu glavom): ,,Tako je."
Stigli su do destinacije i pozvonili na vratima. Makena (otvara vrata): ,,Tačno na vreme. Upadajte u kuću." Stariji sin: ,,Ogladneo sam, od jutros sam na fakultetu. Gde je tata?" Makena: ,,Otišao je do prodavnice, brzo će se vratiti. Kako vam je protekao dan?" Mlađi sin: ,,Sklopio sam posao, hoću da proširim firmu i izgleda da ću brzo uspeti u tome." Makena (pogleda u njega i nasmeje se): ,,Isti otac." Stariji sin: ,,Ja sam po ceo dan pričao o nauci i činjenicama." Makena (ponovo se nasmeje): ,,Isti ja." Ramon (ulazi): ,,Oh, stigli ste! Kupio sam one bele salvete sa deltoidima, vaša majka je perfekcionista. (smeh) Ima neke zelene salvete, ali neće njih, morao sam ove da joj nabavim." Makena (pravi se uvređena): ,,To reče osoba koja je juče dva sata pažljivo čitala dokument iz firme da vidi da li ima gramatičkih grešaka." Mlađi sin: ,,To i ti često radiš, primetio sam." Makena: ,,Vidim ja gde ovo vodi, tako da ćemo ostaviti diskusije po strani i otići za sto." Stariji sin (dok sedaju za sto): ,,Sledeće nedelje idete na okupljanje? Hoćete da vas odvezem tamo?" Makena (odmahnu rukom): ,,Idemo Ramon i ja, ostaćemo malo duže. Život je prolazan, nemojte ni vi da ga provedete samo u poslu. Opustite se malo, izađite negde, bavite se nekim hobijem... Na kraju vas ionako niko ne pita koliko ste radili, niti dobijate neku posebnu nagradu za to, radite koliko da imate za vaše potrebe, i jednoga dana za potrebe porodice. Više od toga vam ni ne treba. Uostalom, ko zna šta se upravo sada dešava u nekoj od galaksija a da možda toga nismo ni svesni." Mlađi sin (strese se): ,,Ah, nemoj da me plašiš." Makena: ,,Poenta je u tome da ne gubite vreme na stvari i ljude koji vam ne odgovaraju." Stariji sin: ,,Mama je u pravu, mi smo prolazni i ne bi trebalo da gubimo vreme kao da ćemo živeti zauvek." Mlađi sin: ,,Znam to, samo me malo plaši ta nepredvidivost života, ja volim kontrolu nad svojim životom." Ramon: ,,Sine, planiranje jeste korisno, ali nije garancija. Zato ti majka i kaže da moraš ostaviti mesta i za neplanirane stvari, bilo one dobre ili loše." Stariji sin (smeh): ,,Poslušaću taj vaš savet, možda mi pomogne da nađem devojku." Makena (nasmeši se): ,,Hajde da i to čujem za života. (drugom sinu) Šta god da radite, samo ne zaboravite da odvojite vreme za stvari do kojih vam je stalo. (Ramon i ona se uhvate za ruke i nasmešeno pogledaju jedno u drugo) To je ono što vam ostaje na kraju."
Harmoni i Magdalena su se vratile sa puta, posetile su daleke predele Južne Amerike, te ih nije bilo kući neko vreme. Njihova šesnaestogodišnja komšinica Emeri je brinula o cveću i životinjama za to vreme, pa je sve bilo u najboljem redu kada su se vratile.
Magdalena (sede na ležaljku u dvorištu): ,,Emeri je sve čuvala kao pravi profesionalac, vidi se da će biti dobar biolog. Interesuje je priroda, dosta je naučila i od nas... Mislim da ćemo kuću ostaviti njoj, taman će proširiti dvorište." Harmoni: ,,I ja to mislim. Ona i njen otac su siromašni a pošteni, a ti i ja nismo uspeli da uđemo u proces usvajanja, tako da mislim da je ona najbolji izbor. Dok te nisam upoznala brinula sam šta će biti sa životinjama i biljkama, Katalejin portal mi je pokazao gde moj samotnjački put vodi. Drago mi je što se u međuvremenu rodila Emeri, to mi je olakšalo razmišljanje oko te teške teme. Ona je dar sa neba." Magdalena: ,,Jeste, drago mi je što se pojavila u našim životima. (ustaje i krene do plave ruže) Čak je uredila i prostor oko ruže, brinula se i o njoj, svesna je koliko nam ova ruža znači." Harmoni: ,,Da li misliš da je i ta plava ruža Lilit?" Magnolija (odmahnu glavom): ,,Nije, ova ruža ne krvari i razmnožava se, pre će biti da je u pitanju nova vrsta." Harmoni: ,,Onda možemo da joj damo ime, pošto niko drugi pre nas nije dao ime ovoj vrsti." Magnolija: ,,Pošto je Blu Mun (engl. plavi mesec) inspirisala Lilit da stvori ceo koncept Tima Blume, iako u stvarnosti nije potpuno plave boje, onda ćemo ovu stvarno plavu zvati Plavi univerzum, tj. Blu junivers. Blu Mun će biti početak, a Blu junivers središte plavetnila i cele ove priče." Harmoni (razneži se): ,,Jako lepo ime, mislim da bi se i Lilit dopalo. Verujem da je ona postala to - univerzum, te ovo ime jako lepo pristaje novoj vrsti ruže, jedine plave ruže u univerzumu." Magdalena: ,,Drago mi je da ti se dopada. (ulaze unutra) Idemo posle do Amore, možda joj je potrebna pomoć oko pripreme za naše okupljanje."
Arik i Rea su se u međuvremenu preselili, ali su povremeno obilazili grad, naročito kada su imali okupljanje sa ostalima. Pakovali su stvari za put kada im je u sobu ušao dvadesetdevetogodišnji sin Rodni. Arik: ,,Čuvaj kuću dok nismo tu, nemoj da mi opet praviš žurke po kući pa da te komšije prijavljuju. Ako ti je do žurki idi negde, pun je grad klubova i kafića." Rodni: ,,Dobro, neću više da pravim žurke po kući. Ćale, imaš cigaru?" Rea (daje mu cigaretu): ,,Smanji malo, ni ja nisam palila toliko cigareta u tvojim godinama, a vodila sam baš nezdrav život. Ti ga baš pretera sa tim." Arik: ,,Tako smo i mi tebi pričali, pa nas nisi slušala, nego si smanjila tek u trudnoći. Ali stvarno, Rodni, redukuj malo, nikakve vajde od toga." Rodni (uzima cigaretu): ,,Naravno, od ponedeljka. Ne znam tačno od kog ponedeljka, ali u ponedeljak sigurno prestajem. (izlazi iz sobe)" Rea (iznervirano): ,,Nisam shvatala koliko sam svojim roditeljima zadavala muka sve dok nisam rodila ovu mušku verziju sebe." Arik: ,,Ako ti je za utehu, meni je taj tvoj karakter uneo dinamiku u život, mnogo mi je draže nego da kao usamljeni starac šetam parkom, što je bio moj scenario potencijalne budućnosti." Rea (pogleda se u ogledalu): ,,Da li misliš da izgledam starije?" Arik (stade pored nje): ,,Da, izgledamo starije. (poljubi je) To je zato što smo živi. Da nismo, ne bismo ostarili da vidimo šta sledi dalje, jednostavno bi sve stalo za sve nas. (zagrli je) Hoću da izgledamo još starije i da vidimo još stvari koje slede." Rea (nasmeši se): ,,U pravu si. Ove bore su podsetnik da još uvek postojimo. Gledaću na njih kao na podsetnik da smo imali prilike da proživimo život."
Začu se kucanje na vratima. Rodnijeva sestra bliznakinja tiho reče: ,,Izvinite što vas prekidam, moram na posao pa samo da se javim. Treba li vam nešto?" Rea: ,,Ništa, hvala što brineš. (Ariku) Eto, sušta suprotnost od brata, onaj samo traži nešto." Arik (blago): ,,Znam da je posao psihologa takav da stalno brineš o drugima, ali nemoj da zaboraviš da brineš i o sebi. Tu smo za tebe u svakom trenutku, nadam se da znaš to, Lilit." Lilit (klimnu glavom): ,,Znam. Idem sada, ne bih da zakasnim. (mahne i pođe prema vratima)"
Za nedelju dana su se ponovo okupili, podsećajući se prošlih događaja i pričajući o novijim. Kao i uvek, uživali su u vremenu provedenom zajedno, slaveći što su imali prilike da dostignu ove godine zadovoljni svojim životima. A gde sam tu ja? E, to već ne smem da vam kažem, nama sa ove strane nije dozvoljeno da vam dajemo detalje šta vas čeka kad dođete ovde. Uostalom, svejedno ćete saznati kad-tad, tako da ne žurite da saznate, proživite malo taj život ako možete. S obzirom na svoj način života ja sam verovatno poslednja osoba koja može o tome da govori, ali mi nemojte zameriti, ne volim kad drugi stradaju a to se stalno dešava. Doduše, moglo je i gore, da budemo besmrtni. Da smo svi besmrtni, to bi već stvarno bio kraj univerzuma.
Kraj (priče, ne univerzuma, za to sam se valjda postarala)
Suzana Ristić Suza (u ovoj priči Lilit da vas ne smaram stalno svojim pravim imenom, ali ja sam Plava Ruža ;))
24.07.2022 god, 17:35
Kucanje završeno 03.08.2022
24.07.2022 god, 17:35
Kucanje završeno 03.08.2022
Comments
Post a Comment