Gotika

-
*ja dok tražim svoju sliku koja mi se sviđa* : E, ova je dobra... Ne, loše kadriranje. Ne, ova je bolja! Ne valja. Ni ova ne valja. Ovde sam ružno ispala. Daj da uzmem ovu, ova je najmanje ružna. Ne sviđa mi se ni jedna.*ostavljam telefon i vraćam se pet minuta kasnije* Ova ima potencijal. Ne, čekaj, ovo ne valja...

U eri promovisanja samopouzdanja i ljubavi prema sebi znam da se ne uklapam u celu tu priču i da se sve te pozitivne kvote samo odbijaju o moju tvrdu glavu kao one loptice skočice koje baciš i posle juriš za njima petnaest minuta po dvorištu. Da se ne lažemo, trebalo mi je nekoliko godina da stavim svoju sliku uz svoje ime i to samo zato što neću da anonimno objavljujem svoje priče, inače niko ne bi ni znao da postojim. Uuuu, al' se svet ovajdio i ovako.
Ovo je nekako i realistična priča, s tim da više ne znam koji bi to ,,eliksir" sa kraja priče mogao biti kada više ni alkohol ne podnosim 😕 
Bilo kako bilo, eto još jedne priče u kojoj sam ja, čisto da upozorim da imam nekoliko priča u kojima sam aktivni lik i sve su depresivne 😐
Link:

https://issuu.com/suzanar./docs/gotika-suzana_
issuu
https://www.wattpad.com/story/178038688-gotika-suzana-risti%C4%87-suza
wattpad

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Umetnici žive (malo duže) (April 2024)

-
Image
Priča nije pogodna za uzrast ispod 17 godina; sadrži osetljive teme poput suicida i samopovređivanja, nekoliko potencijalno uznemirujućih scena, kao i neke eksplicitnije scene koje su slobodnije opisane nego u mojim ostalim radovima (ali ipak bez ikakve vulgarnosti, kao ni do sada). Za bolje razumevanje pročitati priču "Umetnici žive zauvek" iz 2016-te jer je ova priča nastavak te priče. -------------- (Započeto 1.04.2024)   Pola sata pre ponoći, nakon poslednjeg koncerta: Svi članovi ekipe ulaze u minibus kako bi se odvezli do hotela. Sejdž sedi u zadnjem delu autobusa, pogubljeno zureći kroz prozor i razmišljajući kako da izvede svoj plan; primetila je da su momci iz benda sumnjičavi i da bi mogli da je spreče u njenoj nameri, zato je znala da nema vremena za gubljenje - uzeće paketić sa tabletom cijanida i pismo posvećeno Altonu, a zatim se iskrasti iz sobe i popeti na krov zbog slučaja da nešto ne prođe po planu i da tableta ne deluje, skok sa krova je ostao kao rezervna ...
Read more

Amortica

-
Image
This is the first of three stories written in the same notebook, which together make up one whole, although I see them as three separate stories, as they are. There are stories that are"paired" in the original notebook ie two stories are in one notebook, as eg "Sky and Earth" and "Princess Blackhaired". The story was originally supposed to be called "Mortica", however, the plot turned in the other direction. I'm not really a romantic person, on the contrary, but I know to write a romantic scene here and there, the fact is that most people search for love and inspiration is all around us. I just don't care about it, I already love art and solitude, it's complicated to explain to people around me that I'm not in relationship and, most importantly, I don't want to in one. Where I live, it turns out that is a shame when the girl does not marry, as if marriage is the only goal in someone's life and that everyone has to hav...
Read more

Umetnici žive zauvek: do kraja

-
Image
  Priča nije pogodna za mlađe od 17 godina; eksplicitne scene, teme suicida i pominjanje samopovređivanja, depresivne scene. Sadrži nekoliko potencijalno kontroverznih i osetljivih tema. Za razumevanje priče pročitati "Umetnici žive zauvek" i "Umetnici žive (još malo)", ova priča je treći nastavak te priče. --------------------- 13.05.2024 god   Topli avgustovski dan, rano ujutru; Autobus stoji na parkingu pre polaska, obavljaju se poslednje provere ispravnosti vozila. Sejdž, Alton, Ketrin i Adrijan prvi dolaze, čekavši ostale da dođu kako bi svi zajedno krenuli na letovanje koje spremaju mesecima. Sejdž (deci): ,,Jeste li proverili sve? Ako nešto fali tu je blizu prodavnica, nemojte posle da moramo da stajemo." Adrijan: ,,Sve je tu što se mene tiče, ne brini se toliko, mama. Previše paničiš kada ideš na put." Sejdž (izdahnu): ,,Stalno imam osećaj da ću zaboraviti nešto bitno." Alton (nasmeje se): ,,Ti i ja najmanje zaboravljamo bitne stvari, čak imam...
Read more