Blue Rose

*Potentially depressing and disturbing topics*  An August. There is something in this month that makes my condition way worse, nothing related to curent events- it simply happens that I lose that little will and inspiration I have and that I usually spend whole month thinking that it was way more than enough and it's about time to give it all up, yet nothing helps me to feel better. Every year in August I come to some way of self-destruction which more or less leaves the consequences or at least memory of that ( just to mention that I actually have problem with memory last few years and curently can't remember most of the things from my life, but I still remember some things in small details), I even almost died in August at several occasions. Here I first think of 2013th (described on the beginning of the story "Scale of sanity"), same as 2016th (it still was September the 1st, that's how it's written in note,  but it was followed by an August filled...

*Potencijalno depresivne i uznemirujuće teme*  Avgust. Postoji nešto u ovom mesecu što mi jako pogorša stanje, nevezano za trenutne događaje- jednostavno mi se desi da mi i to malo volje i nadahnuća prosto ispari i da obično skoro ceo mesec provedem u razmišljanju da je bilo i više nego dosta i da je krajnje vreme da odustanem, a ništa mi ne pomaže da mi bude bolje. Svake godine u avgustu dođem do nekog vida samouništenja koji mi manje ili više ostavi posledice ili barem sećanje na to (čisto da napomenem da ja zapravo imam problema sa pamćenjem poslednjih nekoliko godina i trenutno se ne sećam poprilično stvari iz života, ali ipak pamtim ponešto i to u detalje), čak sam u nekoliko navrata umalo i umrla u avgustu. Ovde prvenstveno mislim na dve-hiljade trinaestu godinu (opisano je na početku priče "Skala razuma"), kao i na dve-hiljade šesnaestu (ipak je u pitanju bio prvi septembar, tako mi piše u pismu, ali mu je predhodio čitav avgust ispunjen nervnim slomovima). ...

Da, ovo je Katarina (a ovo levo je Zekan). Razmišljala sam da li da konačno potpuno uvedem i svoj imaginarni svet (pominjala sam Katarinu u "Razbijaču snova") u deo sa pričama s obzirom da pišem teške i depresivne priče, a onda sam rekla sebi "Što da ne, kog đavola? Napisala si toliko stvari da je ljudima već odavno jasno da ti fali (citiram Mašu)- bar petnaest dasaka u glavi, što je ovo problem?" Tačno, nije problem, baš naprotiv.Već sam pisala da sam u detinjstvu bežala u svoj svet da bih lakše podnela realnost. Ovi likovi su me držali koliko-toliko prisebnom,a i dalje mi znače jer ih smatram porodicom. U tom svetu sam kreirala veliku funkcionalnu porodicu i uspešnu karijeru i rukovodila sam celim tim imaginarnim svetom, možda sam u to vreme samo htela da nekom značim, da budem to što stvarno jesam bez osuđivanja kao u realnosti. Postala sam neka bolja Suzana koja je živela uporedo sa mnom- dok su se oko mene dešavale razne negativne stvari ona je bila tu da ...

This time I will just represent new covers for stories 😊 Image: Tearsoflynx- deviantart (that would be me,lol 😄 That shadow in the baggy clothes would also be me, I always wear such a baggy clothes)  My first stories also got new covers 🙂  New cover looks more simple and effective  I had many options for this one, but I wanted it to be blue 💙  Original photo (my drawing), added text  Even through I liked the first cover I can't take my eyes away from this one,it suits story perfect 🌞🌛  It might look alike "Fashion seven" but I got tired of drawing the same neon girl all over again 😄 There are two Blue because... oh well... "Fifty shades of Blue" 😉 (that girl has two sides, lol) I love this one (I didn't draw that girl, tho 😉)   As story is about anorexia I put my newer drawing on cover and combined it with simple text  Believe it or not, this middle image is mural I have on my wall 😄 ...

Ovoga puta ću vam samo predstaviti nove omote za već objavljene priče, nisam bila zadovoljna nekim omotima pa sam napravila nove 🙂 Slika: Tearsoflynx- deviantart (to sam opet ja, lol. I ovo na slici sam ja- tako je to kad neko nosi vrećaste stvari non-stop 😄) I moje prve priče su dobile nove omote 😊 Jednostavno i efektnije od prošlog omota Ovde sam mogla da smislim bilo šta, ali htela sam da bude plavo 💙 Zadržana je originalna slika, dodat je tekst. Iako volim i onaj prvi omot prosto me oduševljava ovaj novi, baš ide odlično uz priču🌞🌛 Znam da podseća na "Modnu sedmicu" ali nisam htela više da eksperimentišem sa crtanjem devojke na omotu, nikako da se koncentrišem Volim ovo. 💜 (nisam crtala devojku 😉) Pošto je priča o anoreksiji stavila sam crtež koji sam nedavno uradila uz jednostavni tekst Ovo u sredini je, verovali ili ne, mural iz moje sobe (baš se uklapa u priču 🎇) Dojadilo mi je da gledam sebe na o...

I said that "Dream Reaper" is the last story and I still think that, this story was created more as an adjunct to the story "It will never be better", I was obsessed with that idea, so I came up with something that looks like a story. This story is very similar to it ie. it deals with the same period, so it seems to be inspired by it, it is really just a work of my thinking. It is a little inconvenient for a person who is (supposedly) 24 years old to write as if I was fourteen again, but I remember those thoughts more than what I ate yesterday 🤔.Who would say it's been ten years since. The events in the story did not happen, at least not the ones where I interact with others, but the facts and thoughts are correct, only possibly belong to another period. Honestly, I'm just glad that the events are just a work of fiction, here I deliberately added things that I avoided in all the stories (*cough* hospital *cough*), just to see how it would work. I'd...

Rekla sam da je "Razbijač snova" poslednja priča i stojim iza toga i dalje, ova priča je nastala više kao dodatak priči "Nikada neće biti bolje", opsedala me je ta misao pa sam tako došla do nečega što liči na priču. Vrlo joj je slična tj. bavi se istim periodom pa zato deluje kao da je inspirisana njome, zapravo je samo delo mog razmišljanja. Malo je nezgodno za osobu koja (navodno) ima 24 godine da piše kao da ponovo ima četrnaest, s tim da se više sećam tih nekih misli nego šta sam jela juče 🤔. Ko bi rekao da je prošlo deset godina od toga. Događaji u priči se nisu dogodili, barem ne ovi gde imam interakciju sa drugima, ali su činjenice i misli tačne samo eventualno pripadaju drugom periodu. Iskreno, prosto mi je drago što su događaji samo delo fikcije, ovde sam namerno dodala stvari koje sam izbegavala u svim pričama (bolnicu 😬), čisto da vidim kako bi to išlo. Radije ne bih prolazila kroz to u stvarnosti 😐. Najnezgodniji deo za pisanje bio je utorak pop...