Blue Rose

Kao što možete primetiti, na omotu nije moje ime- ovo su pesme mog oca, s obzirom da je on u svojoj mladosti pisao pesme. 🙂 Ja sam pisala dok sam bila dete i htela da budem pesnikinja kad porastem, ali sam u međuvremenu postala tekstopisac (i pisac, što se moglo videti do sad) 😄 Jednom prilikom je moj otac doneo ove pesme iz svog rodnog mesta, čisto da ih sačuvamo, no sada mi se javila ideja da ih ipak prepišem i objavim. Verovatno ih ima još mnogo, znam da i ja negde imam još dve sveske (svašta se pogubilo po kutijama nakon selidbe 😐), i sam kaže da je puno pesama i poklonio. S obzirom da je osamdesetih imao tajnu radio stanicu neke pesme je čitao na tom radiju, što baš nije bilo pametno s obzirom da nigde nije zabeleženo ko je pravi autor jer je koristio nadimak. I tako, htela sam da sačuvam i njegova dela, samo sam zbog mimoilaženja u atmosferi pesama i mojih priča napravila poseban nalog za njegove pesme, ja pišem o teškim i sumornim temama a on je više imao ljub

Short story (it was supposed to be longer, throught it wasn't necessary to make my point, lol) that is the first one in a genre of fanfiction. Realized I am too logical person to imagine something that might or might not happen to someone who actually exist (same as ,,Lollipop", only that I know these people in person, and here I could only try to feel the lyrics and connect the events). Used my drawing again for the cover, ,,Vintage Lady" fitted well. 😉 There is an English version only as I wrote this way. I really wanted to make story realistic as much I can, idea came from one fan theory that kinda made sense, specially when I compared lyrics and events. This is the old story, tho, but the end of story could be finished now, as several years passed, to show something even more important- one negative experience in life doesn't mean it's all over, it's more of using current circumstances to learn and become stronger. P.S. Aura is not the third singer of

I started this story, just like the one that goes after it, in the summer 2018 and stopped there, but I still wanted to finish all the stories before the last one. I had the idea that the main characters are two girls, but I did not want to detail and make it dark as I usually do, I wanted it to be "short and sweet" 😊 Narrator is Melitha, a sweet girl of short curly hair, who realizes that it is better to listen to her heart than to other people, of course, this is the case only when a person is free (sometimes it happens that someone leaves the entire family while listening to their heart, this is not really the smartest idea because it leaves long-term consequences especially for children, this is true for any couple). Anyway, as far as LGBT community is concerned, I do not have a negative opinion of it, nor do I see why anyone would have, there are so many other things in the world that should be condemned - injustice, wars, destruction ... so I really do not underst

Ovu priču sam, isto kao i onu koja sledi posle nje, počela u leto 2018. i prestala, ali sam ipak želela da završim sve priče pre one poslednje. Imala sam ideju da akteri budu dve devojke, no nisam htela da detaljišem i mračim kao što inače radim, htela sam da bude ,,kratko i slatko" 😊 Narator je Melita, slatka devojka kratke kovrdžave kose, koja shvata da je nekad pametnije slušati svoje srce nego druge ljude, naravno, to važi u slučaju kada je osoba slobodna (dešavalo se da neko ostavi celu porodicu da bi slušao svoje srce, to već nije najpametnija ideja jer ostavlja dugoročne posledice naročito na decu, to važi za bilo koji par). Bilo kako bilo, u vezi LGBT zajednice nemam negativno mišljenje niti vidim zašto bi neko imao, toliko je drugih stvari na svetu koje bi trebalo osuđivati- nepravdu, ratove, razaranja... da stvarno ne razumem zašto bi neko mrzeo nešto što nema ama baš nikakve veze s njim. Život je prekratak da bi mrzeli nekog ili nešto samo zato što nije u skladu s

Oduvek su mi bile zanimljive teme o ,,paranormalnom", čak sve te stvari doživljavam kao sastavni deo života. S obzirom iz kog kraja Srbije sam došla to ni ne bi trebalo da čudi, priče o vradžbinama, nevidljivim silama i neobjašnjivim pojavama bile su deo odrastanja i svakodnevnica. Doduše, na celoj teritoriji Srbije se govori o tome, ali je u tom delu zemlje najrasprostranjenije verovanje u to. Kako sam volela da čitam jedan časopis sa paranormalnom tematikom naišla sam na razne zanimljive priče koje su mi privukle pažnju, te sam tako naišla i na članak koji me je inspirisao za ovu priču. S obzirom da mi psihološke teme nisu strane, htela sam da uradim i takvu priču samo sa drugačijim krajem nego u članku. Znatno je kraća od poslednjih nekoliko priča, za sada je poslednja koju sam napisala (trenutno sam počela priču na engleskom i priču- strip, isto na engleskom, u toku godine hoću da uradim nešto kao epilog i mislim da je to sve) tako da ću morati prvo da polako radim na tome

This is the only story whose title doesn't have anything to do with the story. The main event in the story is an imaginary competition, I got an idea to transform some people from my past into characters from my story, and thus solve some of my inner struggles. Some things have changed since writing, at least as far as the character Almond is concerned, for some reason I think he is angry with me or something, I don't  know why when we didn't argue, but I'm not concerned about it because, as I said in the story, what I found interesting about him was gone, I am not foolish to waste time on a person with whom I obviously couldn't agree on a longer run and who lives a completely different life than mine. I can't say that he is a bad person because he is not, I just think that I idealized him too much, after all of these stories I finally finished and that saga in me and I realize that it should have been ended so long ago, only I was afraid to accept that it w

Ovo je jedina priča čiji naslov nema ama baš nikakve veze sa pričom. Glavni događaj u priči je imaginarno takmičenje, palo mi je na pamet da neke osobe iz svoje prošlosti pretvorim u likove iz svoje priče i na taj način rešim bar neke svoje unutrašnje teskobe. Neke stvari su se malo izmenile od pisanja, barem što se tiče lika koji se ovde zove Almond, iz nekog razloga mislim da je ljut na mene ili tako nešto, s tim da ne znam zašto kada se nismo ni svađali, ali se ne opterećujem više time jer, kao što sam rekla u priči, to što je meni bilo zanimljivo kod njega je nestalo, nisam blesava da gubim vreme na osobu sa kojom očigledno ne bih mogla da se složim na duže staze i koja živi potpuno drugačijim životom od mog. Ne kažem da je loša osoba jer nije, samo mislim da sam ga previše idealizovala, posle svih tih priča sam konačno završila i tu sagu u sebi i shvatam da je davno trebalo da tako bude, samo što sam se ja plašila da prihvatim da je tako najbolje. Ipak, stvari i ljudi se menja

This story has the greatest age limit of all my stories because of the gruesome murders (maybe I'm used to such descriptions or what, but maybe for someone else it will be too much), if you thought the first part was creepy then this is at least twice as nasty. Probably the worst villain of my stories, the Black Follower, came back with an even more cruel army, this time with a new task- to summon her mistress on Earth. There is a part that definitely attracts attention, gives the special feeling to this story and makes me read it all over again 😳 ... I mean ... well ... I'm talking about the scene with ... the sunrise! Yes. That scene at the end. I didn't even think of Chaina and Daniela ... not at all ...not even of the beautiful goddess of darkness Weber, with her perfect black hair and the dark energy that pulls to itself ... Nothing. No matter, I'm just kidding, all the girls in this story are really beautiful, just like the other stories (except the ogre that

Crni Pratilac- Zlo je večno Ova priča ima najveću starosnu granicu od svih mojih priča zbog gnusnih ubistava (možda sam ja navikla na takve opise ili šta već, ali možda će nekom drugom to biti previše), ako ste mislili da je prvi deo bio jeziv onda je ovo bar duplo jezivije.👤 Možda najgori negativac mojih priča, Crni Pratilac, vratila se sa još gorom armijom, ovoga puta sa novim zadatkom- da prizove svoju gospodaricu na Zemlju. Postoji deo koji defitivno privlači pažnju, daje posebnu draž ovoj priči i tera me da je čitam sto puta 😳... mislim... ovaj... govorim o sceni sa... izlaskom sunca! Jeste. Ona scena na kraju. Nisam uopšte mislila na Čejnu i Danielu 🙄 ... ma neee... ni na predivnu boginju tame Veber, sa svojom savršenom crnom kosom i mračnom energijom koja vuče ka sebi... Ništa. Nema veze, samo se šalim, stvarno su sve devojke iz ove priče prelepe, baš kao i iz ostalih priča (osim onog akrepa koji se pojavljuje u mojim pričama ,,Skala Razuma", ,,Gotika" , ,,13 smr